U članku je iznesen niz netočnih i neprovjerenih podataka te se zlonamjerno i senzacionalistički žele prikazati prava zaposlenika Financijske agencije. Autori članka su, iz nama nepoznatih razloga, iz konteksta izvukli samo neke odredbe otkazanog kolektivnog ugovora, bez objašnjenja svih zakonskih odredbi. Time su iskrivili istinu i pokušali prikazati da se predmetni kolektivni ugovor prvenstveno bavi 'natalitetnom politikom i obiteljskim blagostanjem zaposlenika'. Ovakav pristup temi ukazuje ili na površnost ili na malicioznost autora ovoga teksta. Vjerujemo u ovo prvo.

Točno je da 'Radnik Fine koji uzdržava troje ili više malodobne djece ne može dobiti poslovno uvjetovani otkaz'. Međutim, isticanje ovog prava radnika Fine bez istodobnog objašnjenja da odredba članka 107. stavka 3. Zakona o radu imperativno zahtjeva od svakog poslodavca u Republici Hrvatskoj da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu vodi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, ukazuje ili na površnost ili na malicioznost autora teksta.

Točan je navod 'o broju i dobi radnikove djece ovisit će i broj dana godišnjeg odmora.' Naime, brojni kolektivni ugovori u javnom ali i privatnom sektoru daju radnicima pravo na dulje trajanje godišnjeg odmora od minimalnog trajanja utvrđenog zakonom po kriteriju koji uključuje dob i/ili broj i/ili psihofizičko stanje djece radnika. Primjerice, prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike broj dana godišnjeg odmora državnog službenika i namještenika također ovisi o broju i dobi djece državnog službenika ili namještenika (čl. 19. st. 1. t. 4.).

Također, brojni kolektivni ugovori u javnom ali i privatnom sektoru daju radnicima pravo na dulje trajanje godišnjeg odmora od minimalnog trajanja utvrđenog zakonom po kriterijima koji uključuju doprinos na radu/uspješnost obavljanja posla, složenost poslova, uvjete rada, posebne socijalne uvjete i dr.

Netočan je navod da se prijedlogom kolektivnog ugovora širi pravo radnika Fine na plaćeni dopust za slučaj smrti članova šire obitelji koje je bilo utvrđeno otkazanim kolektivnim ugovorom i to u trajanju od jednog radnog dana za smrt 'šogora i šogorice'. Situacija je upravo suprotna od navedene. Naime, prema čl. 73. otkazanog kolektivnog ugovora radnik Fine je imao pravo na plaćeni dopust u trajanju od 1 radnog dana za slučaj smrti članova šire obitelji, a u širu obitelj se svrstavalo i šogora i šogoricu.  Prijedlogom kolektivnog ugovora u pogledu prava na plaćen dopust izostavljena je okolnost smrti člana šire obitelji pa tako i smrt šogora i šogorice.

Isticanje izdašnosti Fine glede isplate jednokratnih novčanih pomoći posebno ukazuje na površnost i malicioznost autora teksta. Autor se posebno snebiva nad činjenicom da radnici Fine imaju pravo na jednokratnu novčanu pomoć za rođenje ili posvojenje djeteta.  Da navedeno pravo nije nikakva iznimka ili eksces jasno potvrđuje Pravilnik o porezu na dohodak koji iznos od 3.326 kn (visina proračunske osnovice) propisuje kao najviši dopušteni neoporezivi iznos potpore za novorođeno dijete radnika. Isto pravo, i to upravo na razini najvišeg dopuštenog neoporezivog iznosa, ugovoreno je i nekim drugim kolektivnim ugovorima.

Naknada za slučaj smrti članova uže obitelji također nije izmišljotina Fine već je respektira već spomenuti Pravilnik o porezu na dohodak propisujući upravo iznos od 3.000 kn kao najviši dopušteni neoporezivi iznos. Ista je također ugovorena u različitim kolektivnim ugovorima. Primjera radi navodimo Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike po kojem državni službenici i namještenici imaju pravo na tu naknadu u iznosu većem nego radnici Fine (3.326 kn – jedna proračunska osnovica, čl. 52. st. 3.).

O neupućenosti autora u temu o kojoj piše zorno govori dio članka u kojem piše o nekim posebnim pravima radnika Fine u slučaju otkaza ugovora o radu. Prava koja autor ističe kao posebno difamantna su zakonom propisane obveze Fine kao poslodavca u slučaju redovitog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu odnosno kod izrade programa zbrinjavanja viška radnika (čl. 107. st. 3. i čl. 121. st. 2.).

Odredba čl. 140. otkazanog kolektivnog ugovora uređivala je pitanje tzv. redovitog poslovno uvjetovanog otkaza i to u ovom slučaju kroz program zbrinjavanja viška radnika. Prema Zakonu o radu (čl. 107. st. 2. i 4.) takav otkaz je dopušten samo onda ako poslodavac radnika nije u mogućnosti zaposliti na nekim drugim poslovima, odnosno obrazovati ili osposobiti za obavljanje nekih drugih poslova, što znači da je navedeno zakonska pretpostavka valjanosti takvog otkaza, a ne neko posebno pravo koje je smišljeno u Fini. Nadalje, mogućnost zapošljavanja radnika na drugim poslovima, mogućnost rada u nepunom radnom vremenu te mogućnost pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca obvezni je sadržaj svakog programa zbrinjavanja radnika (čl. 121. st. 2. Zakona o radu).

Konačno, svaki poslodavac koji radniku otkazuje ugovor nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, dužan je radniku isplatiti otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem i to u minimalnom iznosu od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca pri čemu se dopušta da se kolektivnim ugovorom ugovori ukupni iznos te otpremnine viši od onog utvrđenog zakonom (čl. 119. Zakona o radu). Dakle, isplata otpremnine radnicima Fine u slučaju redovitog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu nije neko posebno izmišljeno pravo koje Fina pruža svojim radnicima već je zakonski institut koji je dužan poštivati svaki poslodavac u Republici Hrvatskoj u slučaju kada se ispune zakonom propisane pretpostavke.

Visina otpremnine prema otkazanom kolektivnom ugovoru, a i prema prijedlogu novog kolektivnog ugovora, viša je od zakonskog minimuma i iznosi 60% prosječne neto plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca za svaku godinu staža u Fini i pravnim prednicima, ali kao takva ne odstupa od drugih kolektivnih ugovora posebno u javnom sektoru.

Primjerice, prema odredbi čl. 71. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike otpremnina je u slučaju prestanke službe odnosno otkaza ugovorena u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa.

Sve navedeno pokazuje da prava radnika Fine prema otkazanom kolektivnom ugovoru, a posebno prema prijedlogu novog kolektivnog ugovora, koji značajno korigira određena materijalna i druga prava, ne odstupaju od razine prava prema drugim kolektivnim ugovorima u javnom sektoru.

Zašto se prethodno navedena prava radnika a time i Financijsku agenciju, predstavilo na ovakav maliciozan i ignorantski način, očito zna samo autor teksta ili njegov nalogodavac?! Sportsko društvo Finašport nije u vlasništvu Fine, kako pogrešno navodi autor teksta. Finašport je zasebna pravna osoba, neprofitna organizacija koju su osnovali radnici Fine, a prema čijem statutu mogu biti njegovim članovima, uz plaćanje godišnje članarine od 360,00 kn.

Netočan je navod da članovi Finašporta za članarinu od 30 kuna mjesečno 'imaju pravo na besplatno korištenje sportskih aktivnosti koje im podmiruje tvrtka'. Naime, svaki član Finašporta ima pravo koristiti isključivo jednu vrstu rekreativne aktivnosti i to u iznosu od maksimalno 130,00 kn mjesečno. Ako usluga rekreacije prelazi ovaj iznos, svaki član sam nadoplaćuje cijenu usluge do njenog punog iznosa, prema važećem cjeniku davatelja usluge rekreacije. Članovi imaju pravo isključivo i jedino na rekreaciju, a ne i na dodatne usluge poput wellnessa i slično, što u sklopu svog poslovanja nude neki davatelji usluge rekreacije. Sve usluge koje nisu rekreacija, radnici mogu koristiti isključivo o svom trošku, uz određene popuste koje ostvaruju kao članovi Finašporta.

Svi se dolasci radnika na rekreaciju evidentiraju, a troškove rekreacije plaćaju prema stvarnom korištenju rekreacije, a ne paušalno. Netočan je i navod o 'neograničenom korištenju bazena Mladost na Trgu sportova'. Naime, Finašport nikada nije organizirao rekreaciju na navedenoj lokaciji.

Također, Finašport nikada nije organizirao rekreaciju s hotelom Sheraton. Organizirana rekreacija (fitness i korištenje bazena) je ugovorena s Wellness centrom Murad koji posluje u sklopu zgrade u kojoj se nalazi i Hotel Sheraton. Ugovorena rekreacija se naplaćuje po stvarnom korištenju ovih usluga dok ostale wellness usluge članovi Finašporta mogu koristiti o vlastitom trošku, uz popust od 30 posto.

Nadalje, Finašport nikada nije nudio niti ugovarao karting kao oblik rekreacije, pa tako niti u naselju Špansko (ili možda ipak negdje na svijetu postoji neko 'Špansko naselje', kako piše novinarka, kao što prema njenim informacijama postoji i zabava u mini bolidima na teret Fine), stoga je i ovaj navod apsolutno netočan, odnosno, izmišljen. Objavljene fotografije bazena i teretane nisu vlasništvo Finašporta i nemaju nikakve poveznice s rekreacijom u organizaciji Finašporta.

Autorima članka kao da smeta činjenica da Fina zapošljava toliki broj ljudi koji osiguravaju funkcioniranje bitnih funkcija na razini cijele zemlje, odrađuju značajne projekte te pružaju čitav niz komercijalnih usluga. Naglasili bismo kako su Finini zaposlenici izuzetno vrijedni i svoj posao rade transparentno i korektno, zarađujući sami svoje plaće, jer Fina nije korisnik državnog proračuna.

67 posto  prihoda Fina ostvaruje na komercijalnom tržištu, gdje se natječe s ostalim tvrtkama. 23 posto prihoda Fina ostvaruje od usluga za državu, a 10 posto od fizičkih osoba. Fina za državu radi one poslove u kojima se prepoznaju mogućnosti potencijala Fine i koji su poslovi u pravilu od općeg društvenog interesa i trebaju se učiniti na efikasniji i isplativiji način.