Momčilo Marjanović, bivši aktivist SNS-a i jedan od vođa batinaša koji već godinama teroriziraju prosvjednike i političke neistomišljenike te organiziraju krađu glasova, otkrio je za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN), kako funkcionira ova polulegalna struktura koja osigurava ostanak "naprednjaka" na vlasti.

Jedan od poslova je i prikupljanje glasova. Svatko bi dobio praznu listu koju je do izbora morao popuniti ljudima koji će stvarno glasati za SNS. No, bilo je potrebno i osigurati da ti ljudi stvarno daju svoj glas stranci.

"Nekoliko je načina na koji smo osiguravali da ovi ljudi stvarno izađu na birališta. Prije svega, oni koji su radili u državnim tvrtkama bili su najlakši cilj. Njima smo prijetili kako će ostati bez posla ili biti degradirani ukoliko ne glasaju kako smo htjeli. Oni koji ne rade u državnim tvrtkama dobivali su za glasanje novac, najčešće je bilo riječ o iznosu od stotinjak eura. No danas je, koliko čujem, glas puno skuplji, čak i do 500 eura. Uglavnom, kada bi popunili i predali liste, na dan izbora pratili smo tko je došao na biralište, a tko nije. Onaj tko ne dođe, njega bi zvali telefonom, ili bi otišli po njega kući. I nikada se nitko nije usprotivio ili predomislio, kada bi mu se nekoliko jakih, u crno odjevenih momaka pojavilo pred vratima, odlazili bi na glasanje spuštene glave. Na glasanju bi snimili telefonom listić da budemo sigurni koga je zaokružio", kaže Marjanović.

Ustaljeni 'posao'

Ovaj 'modus operandi' je trajao godinama, sve do pada nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu prije dvije godine. Tad je poginulo 16 ljudi, a Marjanović i njegova ekipa dobili su novog šefa, direktora Toplane u Novom Sadu, Nenada Barca.

"Najčešće je uz mene bila ekipa od desetak najprovjerenijih i najodanijih momaka, onih koji se ne boje nikoga i na koje mogu uvijek računati. Za to su dobivali po dvjesto eura na dan, ja sam dobivao 500 eura. I sav je taj novac dolazio od Barca. Otišao bih dan nakon skupa u Toplanu i tamo bi me čekao novac za sve nas. Izbrojao bih ga kod Barca u uredu, odnio i raspodijelio mojoj ekipi. Ne znam koliko sam ukupno iznio novaca iz Toplane, ali prema nekoj mojoj procjeni sigurno sam, kroz ove dvije godine, iznio van između 350 i 400 tisuća eura", kaže Marjanović.

Novi zadatak - Ćacilend

Potom je dobio novi zadatak - Ćacilend, šatorsko naselje u središtu Beograda, između Ureda predsjednika i Skupštine Srbije, kojeg su samoinicijativno osnovali studenti priklonjeni SNS-u, koji su se protivili studentskim prosvjedima i blokadama, a u stvarnosti su to bili plaćenici i batinaši SNS-a.

"U Ćacilendu sam proveo više od dvadeset dana. U devedeset posto vremena, tamo su ljudi koji dolaze za dnevnice. Ali kada su veći skupovi, kada je frka, kada je opasno, dolazimo i mi. I to je mjesto gdje je bilo najteže i najrizičnije. Moja je grupa zauzimala nekoliko šatora pokraj ograde, i mi smo bili spremni za akciju u svakom trenutku. U sredini Ćacilenda su stariji i manje spremiji, ali uz ogradu i obode naselja su uvijek ekipe koje su spremne na fizičke obračune. I tamo ne nedostaje ničega. Suzavaca ima u neograničenim količinama, kamenja, palica, sve nam bude spremno. Naravno, hrane i pića koliko god želimo. A na raspolaganju je i alkohol i droga bez ikakvih problema", kaže Marjanović.

U Ćacilendu je bio i 15. ožujka, kad je na studentskim prosvjedima ispaljen zvučni top. Opisao je što se u to vrijeme događalo u šatorskom naselju.

"Nas je bilo u Ćacilendu nekoliko tisuća, najmanje stotinjak ljudi bilo je naoružano i revolverima. U jednom trenutku čuo sam jednog od policijskih zapovjednika kako govori svojim ljudima da u sljedećih petnaestak minuta zaštite uši. I nedugo nakon toga, udar zvučnog topa", priča Marjanović koji se taj dan doista, kaže, uplašio za život što nije česta situacija.

Prosvjetljenje

Nakon toga je shvatio kako ovo što čini nije dobro. Na kćerin nagovor je otišao do manastira Ostrog, gdje je doživio prosvjetljenje. 

"Posljednji skup na kojeg sam trebao ići bio je u Kuli, no tamo nisam otišao i rekao sam Barcu kako više ne mogu sudjelovati u svemu tome. I uskoro sam dobio otkaz na poslu, ostao sam bez primanja. To sam očekivao, ali nisam očekivao kako će mi početi prijetiti, i to ne samo meni već i mojoj kćeri. Poručivali su mi kako će joj čekićem oštetiti kičmu, kako će ostati invalid. Počeo me je proganjati i Bojan Mihajlović, bivši UFC borac blizak SNS-u. Prije nekoliko dana presreo je moj automobil, izašao van i počeo udarati šakom po staklu. Četiri puta je udario, staklo na sreću nije puklo. Uspio sam pobjeći, odvezao sam se do policijske postaje i podnio prijavu. Ništa se nije dogodilo, nitko ga nije priveo. Prijete mi i dalje, i ako mi se što dogodi, da znate odakle to potječe. Imam 52 godine, proživio sam veći dio života i nije me strah. Nije mi bitno, bitno mi je samo da se mojoj kćeri ništa ne dogodi", ispričao je Marjanović BIRN-u. 

Prije ulaska u strukture SNS-a, radio je kao izbacivač po kasinima i klubovima. No, ubrzo je dobio posao u državnoj tvrtki. 

"Naravno, na posao nisam nikada otišao, od njih sam samo dobivao plaću. Ono što sam odrađivao bilo je prikupljanje glasova, osiguranje stranačkih skupova, utjerivanje u red svih neposlušnika na mom području", objasnio je Marjanović.

Vlasti na ovo priznanje uopće nisu reagirale. Barac je negirao da poznaje Marjanovića. Mihajlović nije htio ništa komentirati. Jedino se na društvenim mrežama povela rasprava zašto ovo radi. Osim vlastite samospoznaje, uvjerljiviji je motiv pripremanje terena za to da postane svjedok pokajnik, ako dođe do suđenja protiv SNS-ovih batinaša.