Svemirom prevladava neobična kombinacija arome dima roštilja, spaljenog goriva i vrućeg metala. Izvor ove opojne arome su zvijezde koje umiru, odnosno policiklički aromatični ugljikovodici. Louis Allamandola, direktor i osnivač Laboratorija astrofizike i astrokemije u Amesu, centru NASA-e tvrdi da su ove molekule rasute po čitavom svemiru. Ti isti spojevi (policiklički aromatični ugljikovodici) na Zemlji se mogu pronaći u hrani, nafti i ugljenu.

Ljudi zbog očiglednih razloga ne mogu osjetiti miris kozmosa, no astronauti koji izlaze iz ISS-a u svemirske šetnje opisuju kao, pazite ovo, aromu prženog odreska.

Miriše po roštilju

Miris kozmosa izražen je do te mjere da se koristi pri treningu astronauta. NASA je, naime, baš zbog toga naručila specifični 'osvježivač zraka' koji imitira miris svemira. Miris Mjeseca, recimo, 'sliči mirisu baruta' tvrdi Steven Pierce, osnivač kompanije za proizvodnju mirisa 'Omega Ingredients'.

Stručnjaci predlažu da je Sunčev sustav zapravo posebno 'mirišljav' zbog hrpe ugljičnog dioksida i jako malo kisika. Ovo je slična situacija kao i kod vozila koja, ako nema dovoljno kisika, zavije čađa i neugodni miris.

Udaljene zvijezde koje sadrže hrpu kisika imaju arome roštilja na ugljen. Kada napustimo našu galaksiju, stvari postanu zanimljivije. U mračnim područjima kozmosa molekularni oblaci nakrcani su sitnom prašunom koja miriši zbilja različito - od arome šećera do smrada raspadajućih jaja.