Takvo što je moguće zahvaljujući AudioContext API-ju i priličan je problem. Posrijedi nije tek prikupljanje audio materijala kojeg je računalo snimilo ili reproduciralo, već jedinstvenog 'otiska' kojeg stvara svaki uređaj, a koji može poslužiti za praćenje korisnika. Sreća u cijeloj priči je i to da tehnika, iako jasno demonstrirana, za sada nije masovno korištena.

'Audio signali koji se obrađuju na različitim strojevima ili preglednicima imaju manjih razlika, zbog hardvera ili softvera, dok ista kombinacija stroja i preglednika daje identičan izlaz', navode istraživači. Metoda za identificiranje pojedinog korisnika koji surfa internetom uopće ne traži pristup mikrofonu ili nešto slično.

Ako je tko mislio da su tzv. 'kolačići' problem s privatnosti, što onda u ovom slučaju? Istraživači navode kako je korištenje dodataka za preglednike poput Ghosteryja i dr. solidno za onemogućavanje ovakvog praćenja, jasno je da trackeri evoluiraju te da će se valjati postaviti nove granice po pitanju privatnosti.

Cijelo istraživanje je moguće pročitati ovdje (.pdf format).