Superkapacitatori mogu pretvoriti kućišta za mobitele, karoserije automobila, pa čak i zidove u baterije koje se brzo pune.

Pohranjuju energiju skupljanjem električno nabijenih iona na površini poroznog materijala, umjesto u kemijskim reakcijama, kao što je slučaj u baterijama.

Znanstvena fantastika? Ne i za istraživače pri laboratoriju Vanderbilt Nanomaterials and Energy Devices, koji tvrde kako su napravili prve funkcionalne prototipove.

Superkapacitatorski wafer sastoji se od silicijskih elektroda, kemijski obrađenih kako bi dobile nano-pore na unutarnjim površinama te potom obložene ultratankim zaštitnim slojem ugljika, nalik grafenu.

Između dvije elektrode tanak je sloj polimera, koji služi kao spremnik nabijenih iona, poput elektrolitne paste u bateriji. Kad se elektrode stisnu zajedno, polimer se uvlači u sićušne pore. Nakon što se ohladi i ukruti, stvara se iznimno snažna mehanička veza.

Rezultat toga su punjenje i pražnjenje koje se mjeri minutama, kao i baterije koje mogu izdržati milijune ciklusa, umjesto nekoliko tisuća.

Superkapacitatori mogu pohraniti deset puta manje energije od sadašnnjih litij-ionskih baterija, ali su tisuću puta izdržljiviji, što znači da ih se može ugrađivati u zidove i karoserije, pa i u svemirske brodove.

Izvor:Daily Mail