Boju su odredili analizom spektra njegove svjetlosti i primjenom modela ljudskog vida. Istraživanje pokazuje da pojedini bijeli patuljci mogu imati i druge neočekivane boje, uključujući ružičastu, ljubičastu i cijan, odnosno zelenkastoplavu. Rad je objavljen u časopisu RAS Techniques and Instruments.

Bijeli patuljci gusti su zvjezdani ostaci koji ostaju nakon što zvijezde poput Sunca dosegnu kraj svojega životnog vijeka. Iako ih naziv povezujemo s bijelom bojom, njihova svjetlost može izgledati raznolikije.

Zašto većina zvijezda slijedi isti obrazac boja?

Boja većine zvijezda ponajprije ovisi o temperaturi: hladnije imaju crvenkast ili narančast sjaj, a najtoplije blijedoplavi. Smatralo se da i bijeli patuljci uglavnom slijede taj obrazac.

'Većina zvijezda, uključujući većinu bijelih patuljaka, ponaša se poput ‘savršenih izvora zračenja’, pa im boju gotovo u potpunosti određuje temperatura. Ali nitko zapravo nije istražio što bi još bilo moguće kod bijelih patuljaka', rekao je voditelj istraživanja, astronom Mark Hollands sa Sveučilišta Warwick.

'Pokazalo se da te nevjerojatno guste zvijezde mogu proizvesti boje koje nitko nije očekivao, a neke su i mene doista iznenadile.'

Kako nastaje zeleni sjaj?

Ključ je u iznimnoj gustoći njihovih atmosfera. Kod najhladnijih bijelih patuljaka ona može dosegnuti približno jedan gram po kubičnom centimetru, što odgovara gustoći vode i milijunima je puta više od gustoće Sunčeve fotosfere, sloja iz kojeg dolazi vidljiva svjetlost.

U takvim uvjetima elementi u tragovima, poput ugljika, kalcija i natrija, međudjeluju s okolnom helijevom plazmom. Zbog toga apsorbiraju širi raspon valnih duljina svjetlosti nego u rjeđim atmosferama, mijenjajući ukupnu boju koju bismo vidjeli.

WD J1330+6435 na sebe je privukao stjenoviti materijal iz svojega planetarnog sustava, čime je njegova atmosfera obogaćena kalcijem, litijem i osobito natrijem. Prema modelima istraživača, pri temperaturi od približno 4000 Celzijevih stupnjeva njegova bi svjetlost izgledala žutozeleno.

Natrij u gustoj atmosferi apsorbira velik dio svjetlosti u žutom, narančastom i crvenom dijelu spektra, pa preostala svjetlost poprima zelenkast izgled. Prema dosadašnjim spoznajama autora, riječ je o prvom vjerodostojno identificiranom primjeru zelene zvijezde.

Istraživači su se koristili spektrima, zapisima koji nastaju razlaganjem zvjezdane svjetlosti prema valnim duljinama. Takvi podaci astronomima otkrivaju temperaturu i kemijski sastav objekta. Spektre su zatim obradili modelom ljudskog vida kako bi izračunali koju bi boju oko opažalo kada bi zvijezdu moglo vidjeti izbliza, kao razlučeni disk..