Srce svakog računala bio je i ostao procesor - CPU. Pri kupovini i odabiru procesora je danas lako naletjeti na mnoštvo tehničkih izraza koji ne moraju biti jasni običnom smrtniku, a opet mogu imati veliku ulogu u tom kakvo će iskustvo rada na složenom računalu i biti. Stoga slijedi nekoliko savjeta koji bi trebali pomoći u nekim od osnovnih pojmova
Više je bolje - ali ne uvijek
Dvije procesorske jezgre, četiri, 18? Što odabrati? Samo je jedan procesorski čip i u njemu se može kriti jedna, dvije, četiri ili više procesorskih jezgri. Intelov Core i9 procesor (jedan čip) ima primjerice 18 procesorskih jezgri i namijenjen je ljudima koji su spremni platiti vrtoglave iznose za maksimalne performanse - u aplikacijama koje će to znati iskoristiti.
Nekakva logika nalaže da su višejezgrena rješenja uvijek i brža. No, je li to stvarno tako?
vezane vijesti
U praksi su stvari mnogo složenije. Većina zadaća iz većine programa maksimalno će iskoristiti tek jednu jezgru, a tek dio programa će inteligentno moći iskoristiti sve raspoložive jezgre:
Nisu bitne tek jezgre već i...
Pored dostupnih procesorskih jezgri, jednako je bitan i radni takt svake od jezgri, baš kao i arhitektura na kojoj su izvedene. Noviji dvojezgreni čip bez problema može performansama potući stariji četverojezgreni čip nižeg radnog takta.
Zapravo, sve i da je softver kompatibilan s višejezgrenim procesorima, još jedan od problema u cijeloj priči je skaliranje. Riječ je o teoretskoj mogućnosti svakog komada softvera da dodijeli odgovarajuće zadaće odgovarajućim procesorskim jezgrama, kako bi svaka od njih radila na optimalan način i pri optimalnoj brzini.
Softver može razdijeliti zadaće po jezgrama, no to ne znači nužno da će to napraviti kvalitetno. Ukratko, udvostručavanje procesorskih jezgri daleko je od toga da se udvostručavaju i performanse.
Praktični svijet
Gdje onda više jezgri ima smisla? Pa, bez iznenađenja je riječ o profesionalnoj uporabi kao što je uređivanje i obrada audio/video materijala i u svijetu igara. Nisu svi igraći enginei isti, no modernija izdanja itekako znaju kvalitetnije isporučiti zadaće po jezgrama i pružiti optimalne performanse.
Što onda s gornjim slučajem gdje je za obradu videa 'jeftini' procesor u nekim video testovima pobijedio procesor od nekoliko tisuća dolara? Naglasak je opet 'na nekim' i koliko toga se uopće isplati. Korišteni Xeon procesor definitivno nije nešto što će se naći na klasičnim kućnim računalima, već radnim stanicama. Kombinacija video codeca, softvera i svega ostalog na različitim konfiguracijama može polučiti drastično različite rezultate.
Čini se kako je pitanje odabira samo otežano, no to nije slučaj. Idemo redom s osnovnim savjetima:
- Dizajneri u Photoshopu i sličnim alatima profitirat će više od sirove brzine - radnog takta procesora, kao i količine raspoloživog cachea nego li količine raspoloživih procesorksih jezgri.
- Kod video obrade, više jezgri uz odgovarajući softver imat će značajniju ulogu nego li radni takt.
- Kod surfanja internetom, stvari ovise o preglednicima. U praksi više jezgri neće značiti brže surfanje, koliko možda kod korištenja naprednih i složenih web aplikacija i sl.
- Za uredsku uporabu i npr. Office paket programa, više jezgri nema nikakvog smisla.
- Kako je ranije spomenuto, u svijetu igara moderniji naslovi podržavaju multithreading arhitekture te više dostupnih jezgara može pomoći. S tim rečenim, za igranje je i dalje najbitnija stvar - grafička kartica.
Ako se želi raditi na više točki odjednom, optimalno je kupiti četverojezgreni procesor. On će u praksi biti svakako brži od dvojezgrenog - ali ne dvostruko. Tko god koristi više programa odjednom i tu i tamo voli zaigrati novi igraći naslov, uistinu ne bi trebao gledati dalje.
S tim rečenim, nadogradnjom procesora s dvojezgrenog na dvojezgreni ne treba očekivati magiju, jer u igru ulaze i druge računalne komponente.
