Momčad je do sada osvojila dva boda – remizirali su u Vinkovcima protiv Istre 1961 i Gorice, dok su oba poraza upisali na Maksimiru. Najprije kod Lokomotive, a zatim i protiv Dinama, gdje su pružili vrlo dobar otpor i čak pogodili prečku pri rezultatu 0:0.

Prvu priliku za pobjedu u prvoligaškom društvu Vukovarci će imati ove subote kada im u goste dolazi Slaven Belupo.

Uz sportske izazove, klub vodi i administrativne bitke. Najvažnija se odnosi na pitanje domaćinstva – umjesto igranja u Vinkovcima, Vukovar 1991 želi domaće utakmice igrati u Osijeku, na stadionu Gradski vrt. Za sada to nije odobreno, a o svemu je detaljnije govorio vlasnik i predsjednik kluba Markus Buzov u razgovoru za Sportske novosti.

Problem je u propisima Hrvatskog nogometnog saveza. Prema pravilniku, klub može domaće utakmice igrati u drugom gradu samo ako je taj grad udaljen najviše 20 kilometara od sjedišta kluba. Budući da je Osijek od Vukovara udaljen oko 35 kilometara, Savez nije dao dozvolu da Vukovar 1991 svoje utakmice igra na stadionu Gradski vrt. Zbog toga su Vukovarci prisiljeni igrati domaće utakmice u Vinkovcima, iako bi i igračima i navijačima mnogo praktičnije bilo preseljenje u Osijek, gdje postoje uvjeti prvoligaške razine.

'Udaljen je točno 31 km. Je li tih 11 km doista razlog što moramo igrati negdje gdje nam 'deru kožu' i gdje nismo poželjni? Kada je Jarun trebao igrati Prvu NL u Zaprešiću, onda nije bio problem ukinuti odredbu da se ne može igrati u drugoj županiji. Kada treba izaći u susret Vukovaru, onda se ništa ne može napraviti. Recite, koja je to razlika za SHNL igramo li utakmice u Vinkovcima ili Osijeku, ako ih već ne možemo igrati u Vukovaru? Odrastao sam i živim u Njemačkoj, možda neke stvari koje se događaju u Hrvatskoj stoga teže mogu razumjeti, ali ovo što se nama napravilo nikako ne mogu prihvatiti', započeo je Buzov pa nastavio.

'Kome je u interesu da klub koji je tek ušao u ligu mora sve to proživljavati? Osijek nam je nudio Gradski vrt za četiri puta manje novca i jedva bi dočekali da tamo igramo, ali nismo dobili zeleno svjetlo. Za 360.000 eura mogli smo napraviti novi teren ili dovesti barem četiri odlična igrača koja bi Vukovar učinila jačim i konkurentnijim u SHNL-u. Zar to ne bi trebao biti interes hrvatskog nogometa? Iz mog kuta ispada kao da mnogi ne žele jači Vukovar. Ne želim se vraćati na ratna vremena, ali zar nije Vukovar zaslužio barem malo respekta? Kao i svaki klub koji u ovim teškim vremenima pokazuje ambiciju', pita se Buzov.

Neki su prozvali Vukovar jer nema previše domaćih igrača.

'Imamo ih, jer nemamo novca za domaće igrače. Oni koji su igrali SHNL traže nas četiri puta više novca od stranaca, kako da to platimo? Doveli smo Shabanija iz Mainza, koji čak ima i nastup u Bundesligi, a puno je jeftiniji od naših igrača. Znao sam kroz godine prići nekim mladim igračima iz Zagreba, tražio ih da dođu, ali njima je Vukovar daleko, radije bi bili doma... Nažalost, Vukovar ispada kao 'slijepo crijevo' u svojoj domovini. I onda još slušam kako nas prozivaju jer nemamo igrača iz Vukovara u postavi. Kako da ih imamo kad nema prave nogometne tradicije? Gdje su to naša djeca trenirajući u Vukovaru mogla stasati u prvoligaške igrače?'.

Za kraj je podvukao:

'Nije mi lako prihvatiti neke stvari koje su nerazumljive poput tog inzistiranja da igramo u Vinkovcima uz tako nerazumne uvjete, a imamo rješenje u Osijeku. Međutim, mi smo u klubu navikli raditi u teškim okolnostima, praktički uvijek prepušteni sebi. I ne pada nam na pamet odustati. Neće odustati ni naš trener, ni naši igrači, a već su i pokazali da mogu parirati svima u ligi. Bit će oni i bolji, samo da se do kraja adaptiramo na SHNL. Za nas sve ovo što proživljavamo nije muka, nego izazov u kojem već godinama idemo korak po korak. Dogurali smo do SHNL-a, dokazat ćemo svima da tu i pripadamo'.