Brazil - Njemačka i Argentina - Nizozemska... Oba ta dvoboja već su igrana u finalima Svjetskih prvenstava i Južnoamerikanci su u tim završnicama slavili u oba navrata.

Ne postoji nedovoljno atraktivna kombinacija za nedjeljno finale na Maracani, ali sasvim je jasno obzirom na mjesto radnje da bi poseban spektakl bio završni ogled Brazila i Argentine. Južnoamerički titani nikada nisu međusobno odlučivali (i jedni i drugi igrali su i gubili od Urugvaja, ali još nikada međusobno) o naslovu svjetskog prvaka i upravo takav finale već je mjesec dana san tamošnje javnosti. Ne nogometne. Sveukupne javnosti koja broji gotovo 250 milijuna ljudi i ogromno je većinom posve inficirana nogometom.

Ova Copa obilježena je Južnoamerikancima i ostalim latino narodima iz sjevernog susjedstva. U Brazilu su imali devet predstavnika (Brazil, Argentina, Kolumbija, Čile, Urugvaj i Ekvador iz južne, te Meksiko, Kostarika i Honduras iz sjeverne i srednje Amerike), od kojih je sedam prošlo u drugi krug. Honduras je kapitulirao s tri poraza, dok su ostali kombinirano u skupinama upisali tri poraza, četiri remija i čak 17 pobjeda. Trijumf nogometne volje, strasti, požrtvovnosti i beskrajnog zalaganja na terenu. Mala škola nogometa uglavnom na papiru slabijih takmaca od rivala iz Europe.

Ždrijeb završnice uglavnom ih je slao jedne na druge (tri međusobna ogleda) i jedina ekipa koja je izbacivala 'latinose' s natjecanja su Nizozemci. Prisjetit ćete se, i Meksiko i Kostarika bili su na milimetar od prolaza...

Ipak, Europa je zadržala egal do poluzavršnice i u bitku za trofej poslala elitne jedinice iz Njemačke i Nizozemske. Elf je ovdje posve očekivano, a Nizozemci su ponovno dokazali da su stalni latentni članovi svjetske nogoetne elite i više ne bi bio šok kada bi upravo Van Gaalova generacija slomila prokletstvo i donijela trofej pred narančaste navijače.

Ali iskreno se nadam da neće. Čitav Brazil pulsira u ritmu nogometne lopte. Taj veseli, ponosni narod smije se i plače uz svoj selecao i eventualna proslava naslova bio bi zapravo najveći tulum u povijesti čovječanstva. Bez pretjerivanja... S druge strane, Argentinci bi dali po 'jedan i pol testis' da upravo oni utišaju to slavlje. Sada ih je u Brazilu već više od 100 tisuća i ako uđu u finale u Rio ih može doći i pola milijuna. Dovoljno su energični i zaluđeni za takvo što. Imaju set pjesama u kojima se rugaju Brazilu, gotovo da nema velike pobjede koju nisu opjevali, i taj finale rezultirao bi cijelim novim soundtrackom koji bi se vrtio ostatak stoljeća. Na portugalskom ili španjolskom jeziku, ovisit će o rezultatu... Svaka čast njemačkoj volji i nezaustavljivom Robbenu, ali Europljani bi ovo finale samo zagušili.

Vamos latinos, nogometna povijest nikada ne bi zaboravila finale Brazila i Argentine. Da na Maracanu stane dva milijuna gledatelja u tom finalu bila bi puna - do posljednjeg mjesta.