Otkriveno je to u knjizi 'Uvijek ćemo imati Portugal - od ponora do svjetskog trona' autora Sanjina Španovića objavljenoj ovih dana koja rekonstruira sve događaje oko naše reprezentacije tada, pa tako i rekonstruira stvaranje rukometnog poola, skupine gospodarstvenika koji su skupljali novac za odlazak rukometaša na Svjetskog prvenstvo u Portugalu.

Hrvatski rukometni savez nakon serije debakla rukometne reprezentacije poslije zlata u Atlanti 1996. godine došao je do financijskih problema, te nije imao sredstva. Na čelu tog tijela koji je trebao skupiti novac bio je upravo Dragan Kovačević.

'Dakle to nije bio novac za nekakve nagrade ili premije, već jednostavno onaj minimum da uopće odemo tamo, i to obučeni bar kao ljudi, da se vidi da sličimo na reprezentaciju. I oni su nam zapravo obećali da će sve biti u redu, da nam neće ništa faliti', ispričao je u razgovoru za knjigu Nikša Kaleb.

Bila je to jedna vrsta blefa, priznat će Dragan Kovačević koji je bio dio tog rukometnog poola.

'Lino Červar je bio izbornik koji je izborio plasman na Svjetskog prvenstvo i prvog dana priprema mi smo sjeli s njim i svim igračima u hotelu Panorama i izrekli jednostavnu dijagnozu – u sportski segment se nećemo miješati jer to je stvar struke, ali ono što ćemo napraviti jest da neće ništa nikome faliti, da će reprezentacija imati sve što treba. U trenutku kad sam ja to rekao mi nismo imali ništa, ali smo okolo krenuli tražiti potpore i skupiti sredstva za prvenstvo. Tu je bilo sedam do deset ljudi koji nisu živjeli od rukometa, ali su ga voljeli, Nikola Sulić, Marinko Filipović, Željko Udovičić, Ivica Udović i drugi', govori Dragan Kovačević.

Tada dogovaraju sastanak kod tadašnjeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića, prisjeća se, na koji odlaze Željko Udovičić i on, te traže sponzorstvo.

'Rekli smo da imamo plan za rukometnu reprezentaciju i da nam treba njegova pomoć. On o rukometu nije znao ništa, ali nam je kazao da nam vjeruje i dao prvo sponzorstvo od pola milijuna kuna. Nakon toga smo lakše išli u druge tvrtke, recimo kod Bože Prke u PBZ i govorili da je Todorić, koji je imao tada najmoćniji koncern, već dao sponzorstvo i lakše lomili iduće sugovornike. Na kraju smo skupili nešto malo više od milijun kuna i stvorili budžet s kojim smo mogli omogućiti reprezentaciji da, eto ispostavit će se na kraju, dođu do svjetske titule', prepričava Dragan Kovačević u knjizi.

Nikša Kaleb se prisjeća da su svi iz tog rukometnog poola bili potpuno u depresiji nakon poraza protiv Argentine u prvom kolu, štoviše da su izgledali kao da su oni ti koji su izgubili utakmicu, a ne igrači. S reprezentacijom je tamo bio i Dragan Kovačević koji je sa suradnicima uspio skupiti milijun i nešto sitno kuna da Hrvatska uopće može na Svjetsko prvenstvo.

'Radimo pozitivnu priču uoči odlaska, sve ide odlično i onda odmah na početku hladan tuš. Argentina nas šokira i mi smo nakon te utakmice u situaciji da moramo objašnjavati Ivici Todoriću za što je to točno Agrokor dao novac, zar za ovakve gubitnike. Nitko uopće više nije vjerovao u tu priču, bilo je poziva sa svih strana i svi traže da objasnimo u što su to oni uložili novac. Bilo je to baš gadna večer', govori Kovačević ne sluteći da će idući dan umalo biti još gori.

Tada je Hrvatska nakon zaostatka od dva gol u poluvremenu pobijedila na muke Saudijsku Arabiju, ali stvorila dodatna pitanja oko njihove snage. Srećom po sve, nakon toga je krenula serija pobjeda nad Rusijom, Francuskom, Mađarskom, Danskom, Španjolskom i Njemačkom koje će dovesti do naslova prvaka svijeta.

Zanimljivo, taj isti Todorić koji je zvao Kovačevića nakon poraza od Argentine na Trgu bana Jelačića će grliti sve igrače na velikom dočeku pred 100 000 ljudi, dapače čak će se i obratiti svima na pozornici što je će godinama do uhićenja ostati jedan od rijetkih javnih istupa nekadašnjeg vladara Agrokora. Nakon naslova prvaka svijeta rukometna reprezentacija će do dan danas imati brojne sponzore, razne tvrtke će tijekom siječnja koristiti rukometaše za svoje reklame, te problema oko financija više neće biti.