Britanski tenisač s pozivnicom organizatora danas je izborio polufinale nakon velike pobjede protiv Flavija Cobollija 6:4, 7:6, 6:0 i nastavio turnirsku bajku kakva se u All England Clubu ne viđa često.

Fery je na Wimbledon stigao kao 114. igrač svijeta, bez velikog pritiska i bez pompe koja prati najveće zvijezde. Sada je među četiri najbolja na najpoznatijem teniskom turniru na svijetu, u polufinalu ga čeka Alexander Zverev, a britanska publika dobila je neočekivanog junaka.

I tu priča postaje još zanimljivija. Fery nije klasična teniska priča o anonimcu koji se pojavio niotkuda. Rođen je u Sèvresu, blizu Pariza, odrastao je u Wimbledonu, školovao se u Londonu i na Stanfordu, majka mu je bila profesionalna tenisačica, a otac Loïc Féry bogati je francuski poslovni čovjek, osnivač investicijske tvrtke Chenavari i predsjednik nogometnog kluba Lorient.

Sin bogatog nogometnog moćnika, ali na terenu sve mora sam

Loïc Féry u francuskim poslovnim krugovima ima veliko ime. Njegovo bogatstvo procjenjivalo se na oko 320 milijuna eura, a u nogometu je najpoznatiji po dugogodišnjoj ulozi u Lorientu. No Arthur Fery na Wimbledonu nije prošao zbog prezimena, novca ili obiteljskog statusa. Na travi je morao napraviti ono što se u tenisu ne može kupiti - pobjeđivati.

A pobjeđivao je na način koji je oduševio publiku. Na putu do polufinala svladao je Damira Džumhura, Otta Virtanena, Zizoua Bergsa, Grigora Dimitrova i Cobollija. Posebno je odjeknula pobjeda protiv Dimitrova u pet setova, jer je Fery tada pokazao da ovo nije simpatična epizoda domaćeg igrača, nego ozbiljna priča.

Današnja pobjeda protiv Cobollija bila je još snažnija poruka. Fery nije preživio meč, nije se provukao, nije čekao tuđe pogreške. Odigrao je hrabro, mirno i bez straha, a treći set dobio je 6:0. Za igrača koji je u turnir ušao s pozivnicom, to je gotovo nestvaran podatak.

Wimbledonsko dijete koje je odraslo kraj turnira

Feryjeva priča posebno dobro prolazi u Britaniji jer je gotovo filmski povezana s Wimbledonom. Odrastao je nedaleko od All England Cluba, pohađao King’s College School u Wimbledonu i godinama gledao turnir koji je sada pretvorio u vlastitu pozornicu.

Ima i francusku i britansku pozadinu, ali teniski je izabrao Veliku Britaniju. Govori kao lokalni dečko iz jugozapadnog Londona, igra na travi kao da mu je to prirodno okruženje i sada je postao jedan od najneočekivanijih britanskih polufinalista u povijesti turnira.

Još jedan zanimljiv detalj: Fery je prošao i američki sveučilišni put. Na Stanfordu je bio jedan od najboljih igrača sveučilišnog tenisa, dvostruki All-American, a 2022. bio je prvi igrač NCAA ljestvice u singlu. Dakle, prije nego što je zapalio Wimbledon, gradio je igru daleko od uobičajenog europskog profesionalnog puta.

Tenis mu je u obitelji

Tenis nije slučajno ušao u njegov život. Majka Olivia Féry, rođena Gravereaux, bila je profesionalna tenisačica, igrala je u glavnom ždrijebu parova Roland Garrosa 1991. i predstavljala Hong Kong u Fed Cupu. Otac je nogometni čovjek, majka teniska, a Arthur je završio kao savršen spoj dvije sportske kulture: Natjecateljski hladan, ali dovoljno šarmantan da ga Wimbledon odmah prihvati kao svog.

Fery nije fizički najmoćniji igrač u ždrijebu. Visok je 175 centimetara, što je u današnjem tenisu gotovo neobično za igrača koji dolazi do završnice Grand Slama. No zato se oslanja na brzinu, osjećaj, čitanje igre i hrabrost u pravom trenutku. Upravo zbog toga djeluje drukčije od velikog dijela modernog teniskog stroja.

Tu je i najljepši fun fact cijele priče: Fery je tek drugi igrač s pozivnicom u Open eri koji je došao do polufinala Wimbledona. Prvi je bio Goran Ivanišević 2001., koji je zatim otišao do kraja i osvojio naslov. Naravno, usporedba je opasna i prerana, ali Wimbledon voli takve priče. Pogotovo kada u njima ima domaće publike, pozivnice i igrača kojem se iz dana u dan ruši granica mogućeg.

Sad ga čeka Zverev

Polufinale protiv Zvereva bit će najveći meč Feryjeve karijere. Nijemac je favorit, ima ogromno iskustvo i dolazi kao jedan od najtežih mogućih suparnika. No Fery je već napravio ono što nitko nije očekivao. Ušao je na turnir kao britanska pozivnica, a sada je tenisko čudo o kojem priča cijeli Wimbledon.

Njegova priča ima sve što veliki turniri vole: lokalnog junaka, bogatu obiteljsku pozadinu, majku tenisačicu, oca nogometnog moćnika, Stanford, wildcard, pobjedu protiv velikog imena i polufinale koje zvuči kao scenarij koji bi prije dva tjedna bio previše hrabar čak i za najoptimističnije britanske navijače.

Arthur Fery sada više nije samo simpatični dečko iz Wimbledona. On je najveća senzacija turnira - i dokaz da se na travi ponekad dogodi upravo ono zbog čega je Wimbledon najposebniji turnir na svijetu.