A takav je bio uvijek.

Podsjetio je na to i gostujući u podcastu 'As s klupe: Powered by Carlsberg'. Marić je s reprezentacijom bio na SP-u 1998. godine, u Francuskoj, kada su Vatreni pod vodstvom Ćire Blaževića stigli do svjetske bronce.

'Prva asocijacija na tu svjetsku smotru je Vittel, kamp u kojem smo bili. Izolirani od svega... Nismo uopće znali magnitudu tih pobjeda i sjajnih rezultata koje smo nizali. To je bio resort, imali smo potpuni mir. Mi klinci u repki morali smo paziti na ponašanje, kako predstavljamo svoju zemlju. Meni je to tad bilo sve woow. Ćiro je bio izbornik, znamo kakav je bio. Znao je reći: 'Sine, ako mi ne daš sve, nisi mi dao ništa. Pa dok ja shvatim što je s tim želio reći...', pisjetio se Marić, potom i opisao put preko Njemačke, Rumunjske i poraza od Francuske u polufinalu, pa sve do ogleda s Nizozemskom za broncu.

'Oni su bili možda i najjača momčad među polufinalistima. Većinom su igrali u tom moćnom Ajaxu. Otišli su kući po supruge i djecu prije utakmice za treće mjesto. Bili su potpuno opušteni, a mi u fokusu, kao vojska, toliko nam je značila ta medalja. Bojao sam se te njihove opuštenosti, mislio sam da će nam dati pet komada. A mi odigramo onako... U avionu smo bili pijani. Dolazimo kod predsjednika Tuđmana na primanje, a svaki u sebi ima pet-šest piva. Dugo smo čekali da dođe. Kad je došao, ja u šali rekao: 'Ajde, nek' si i ti došao'. A svi u smijeh, ha, ha. Dobili smo ordene. Pa u grad na Severinu, a kasnije u izlazak u Best. Pjevala je Doris Dragović. Popeo sam se na pozornicu pa su me redari umalo dograbili, nisu me prepoznali, imao sam kapu. Pa je i Doris intervenirala, izvukla me...'.