Tešku bitku 120 minuta vodile su momčadi Benfice i Seville, nakon čega su Andalužani boljim izvođenjem jedanaesteraca došli do trofeja. Tijekom samog dvoboja Benfica je imala bolje i zrelije prilike, ali što vratar, a što naodlučnost u ključnim trenucima koštali su ih rješavanja ovog dvoboja u 90 minuta.

Pogotovo su Portugalci bili bolji krajem prvog i drugog poluvremena, kada su najbolje prilike pale za Gaitana, Pereieru, Limu i ostalo društvo koje je često prijetilo Sevillinim vratima. Dsta su prilika Portugalci stvorili i nakon prekida, a uglavnom bi tada argentinski stoper Garay bio u izglednim situacijama. No, niti u 14., a niti u 85. minuti nije iskoristio velike prilike koje mu je dopustila Sevillina obrana.

Sevilla je igrala bolje kako na početku jednog, tako i na početku drugog poluvremena, da bi u posljednjih dvadesetak minuta neobjašnjivo pala. Ivan Rakitić još je jednom bio ključna figura u centru terena, igrač koji je dao najviše pravih lopti prema naprijed, imao najviše dodira s loptom, kao i dodavanja od svih igrača u svojoj ekipi. No, to nije pomoglo kako bi Sevilla postigla pogodak, prije svega zato jer su njegovi suigrači, Bacca i Reyes prije svih, promašili nekoliko izglednih prilika. Najbolja je bila ona Kolumbijčeva u 101. minuti.

Što se same igre tiče, prvo je poluvrijeme bilo vrlo nervozno, prepuno agresivnosti i teških starteva, tako da smo vidjeli i tri žuta kartona te čak 23 prekršaja. U drugom se poluvremenu igra rasplamsala, redale su se prilike s obje strane, ali koncentracija u završnici nije bila na razini niti kod jedne momčadi.

Kod Benfice je Nico Gaitan pokazao igračku klasu, bio je centar gotovo svake opasnije akcije Portugalaca, te igrač koji je zadao mnogo muka prije svega defanzivno dijelu veznog reda protivnika. Puno je ubacivao, puno pokušavao, ali njegovi su promašivali…

Slična je priča i Ivana Rakitića, najboljeg pojedinca ove utakmice, koji je još jednom pokazao koliko je važan igrač za ovaj klub te koliko je Sevilla ovisna od njegove lucidnosti. Nije mogao izabarati veću pozornicu, i stoga – svaka čast Ivane…