Odlukom državnog vrha u ratno vrijeme likvidiran je Dinamo. Provjerenom metodom komunista koji su gotovo pola stoljeća ranije odlučili uništiti HAŠK i Građanski, nova hrvatska vlast odlučila je zatrti ovu okaminu komunizma. Tako su je doživljavali, iako je Dinamo bio trn u oku partijskim komesarima čiji su ti isti uglavnom bili vjerni sluge.

Nakon smrti Franje Tuđmana dugogodišnji navijački otpor urodio je plodom i 14. veljače 2000. godine uzdignuta šaka Velimira Zajeca označila je početak velikog slavlja ispod zapadne tribine. Baklje su osvjetlile proljetnu večer, a 'Volim te Dinamooo...' orilo je do Černomerca. Tko bi tada bio oprezan...

U tom trenutku slavlju se pridružio Zdravko Mamić, jedan od pouzdanijih Tuđmanovih nogometnih ljudi iz razdoblja prije Auxerrea kada ga je predsjednik 'prekrižio'. Bio je Mamić i suvlasnik Croatije, javno objašnjavao zašto zastarjelom Dinamu trebaju novo ime i povijest, ali kasnije je promijenio priču i široko se smijao dok je masa slavila. Svima bi platio piće da je mogao, tog dana dočekao je pravu priliku.

Ostatak priče opće je poznat. U Dinamo je ušao godinu kasnije na mala vrata, jačanjem glasačke aparature svojim saveznicima izbacio je Velimira Zajeca i uz Mirka Barišića, kojemu je lakoćom oduzeo sve ovlasti, zavladao klubom kojim vlada do danas. Nisu mu naštetile brojne afere, kršenja statuta kluba niti sukob interesa vidljiv s Neptuna. Osim u klubu, Dinamov čelnik ima saveznike i u političkim elitama. U obje opcije!

Danas je Dinamo – Dinamo. Nogometni frankeštajni HG i Croatia prekriveni su prašinom zaborava, a klub je ponovno dvije godine u nizu igrao Ligu prvaka. Da barem tu sličnosti prestaju... Ali ni blizu. Organizirani navijači (niti potpisani, jasno Vam je) nisu zadovoljni onime što Dinamo danas predstavlja u hrvatskom društvu. U Maksimiru stanuje usamljeni bogataš koji se divi svojem nakitu i bačvi nektara, no pred njim je pustoš i gotovo da nema nikoga kome bi se pohvalio.

Navijači više nisu Soroševi plaćenici, već muslimanski provokatori, jugounitaristi i zajednčki neprijatelj. Publiku će privući samo strani protivnik, u međuvremenu uvenuo je i derbi. Oko vladara se tiskaju nove generacije 'podguznih mušica'. Titule se gomilaju, konkurencija je nemoćna. Proljeće u Europi i dalje je neispričana bajka... Kada se izoliraju elementarne nogometne stvari, situacija zapravo nije puno drugačija nego je bila prije 15-16 godina. Samo je represija danas daleko veća.