Tek stariji ljubitelji hokeja pamte kraj 80-ih godina prošlog stoljeća i onog ludila na tribinama Doma sportova. Pogađate, riječ je o tadašnjem navijačkom kaosu, ovog puta u pozitivnom smislu, koji je pratio Medveščak Gortan iz utakmice u utakmicu, s njime tugovao i radovao se. Srećom, klub koji je bio i čak šesti u Europi svojim je navijačima podario puno više radosti nego tuge.

Današnji Medveščak, i bez bianko čekova neke građevinske tvrtke, ponovno okuplja ljubitelje hokeja na tribinama zagrebačkog hokejaškog hrama, ponovno se ori pjesma navijača, a gostujući igrači čudom se čude kako je moguće da dvorana 'gori' dok domaćini gube 1:5. I to je ta poveznica današnjih 'medvjeda' s onima koji su kao prvaci dočekali kraj bivše države.

'Svašta sam prošao u hokeju, cijeli sam život u tom sportu, 90 posto karijere proveo sam u Medveščaku, bio sam i dio onog ludila s Gortanom, ali nakon prošle utakmice zasuzile su mi oči. Takve navijače nema nitko na svijetu, baš nitko', kazao nam je Drago Ljubić, evocirajući susret s Linzom od petka.

Zaista, samo u kazalištu ili na koncertima velikih zvijezda gledatelji na bis pozivaju umjetnike, u sportu toga nema. Ili barem nije bilo do tog petka! Medveščak je izgubio 3:5, igrači su mahnuli raspjevanim tribinama i otišli prema svlačionicama, no pjesma i navijanje se nije stišavalo. Štoviše, gotovo nitko od 3.000 ili 4.000 ljudi nije napuštao dvoranu i hokejaši s likom medvjeda na dresu morali su se vratiti i barem otklizati počasni krug.

'Gostujući trener mi je nakon utakmice rekao da su njegovi igrači ostali zbunjeni u posljednjih 10 minuta i da nisu bili koncentrirani na igru. Rekao je da je prvog koji je radio leteću izmjenu morao lupnuti po kacigi da dođe k sebi, toliko su bili očarani našim navijačima. Ni ja to nisam nikad vidio, evo, i sad me prolaze trnci kad se sjetim kako je to izgledalo. Da smo imali samo još dvije minute igre, jamčim da bismo zabili još jedan, pa neka si gosti misle što bi bilo na minus jedan u takvom ludilu', nastavlja Ljubić i kaže kako su mu se čelni ljudi Salzburga požalili da bi dali sve na svijetu da imaju takve navijače.

'Kod njih ljudi dođu na utakmicu, zaplješću pogotku i to je to.'

Usput, taj isti Salzburg je u posljednje četiri godine dvaput bio prvak i dvaput finalist EBEL lige i kandidirao se za sudjelovanje u još jačoj njemačkoj ligi. Nisu prošli kod susjeda, ali tamošnja publika itekako zna što je to kvalitetan hokej.

Medveščak je danas opet u modi, potvrdilo se da su optimisti bili u pravu kad su prije nekoliko godina tvrdili da u Zagrebu postoji hokejaška kultura, da će se ljudi vratiti u dvoranu onog trenutka kad momčad sazrije, a čelništvo kluba odvede momčad u jaku ligu. EBEL je samo potvrda svega toga.

Zagrebački klub izgubio je 10-ak utakmica u nizu, no to je hokej i takve stvari se događaju i puno jačim momčadima nego što je Medveščak. U hokeju jedan ili dva poraza ne čini nikakvu razliku u odnosu na konkurente i to publika očito zna. Kvaliteta je prepoznata, tribine su pune, a pivo se tijekom trećina toči u nevjerojatnim količinama. No unatoč tome, problema nema, ni najmanje trzavice, naguravanja ili nečeg trećeg. Na hokej danas dolaze cijele obitelji, s klincima i bakama, hokej je postao mjesto izlaska i zabave. A to je, budimo iskreni, ipak poanta sporta!