Hrvatska rukometna reprezentacija boravi u švedskom Jönköpingu te je ovog petka očekuje prvi ogled u skupini protiv jakog Egipta. No prije najave samog turnira, ali i kao podsjetnik na veličanstveni uspjeh u Portugalu 2003. godine, kada su Petar Metličić i ekipa pod vodstvom Line Červara stigli do svjetskog zlata, legendarni kapetan sjetio se ovog švedskog grada, u kojem je 2002. godine boravio nekoliko dana.

'Ha, ha... Da, bili smo tamo, lijep je gradić, ali uz koji nas ne vežu nimalo lijepe uspomene. Igrali smo na Euru, uz Srbiju, Njemačku, Francusku... Bili su strašno jaki. Imali smo nekoliko starijih igrača, a mi mlađi tek smo počeli ulaziti. Ali nismo se dobro proveli. No tada se počelo stvarati nešto lijepo, a mi smo već godinu kasnije postali svjetski prvaci. Sada je iz te generacije još Ivano (op.a. Balić) uz reprezentaciju, kao pomoćnik izborniku Horvatu. No imamo mi uspomenu iz Švedske i 2020., kada smo bili srebrni', prisjetio se Metličić, osvajač svjetskog i olimpijskog zlata, dva svjetska i europskog srebra.

Imamo dojam da ova sadašnja generacija putuje na turnir kao i vi te 2003. godine, bez prevelikih očekivanja, što je ustvari jako dobro.

'Posve logično, jer zadnja dva natjecanja nisu bila dobra. I sigurno je to najveći razlog da nas ne vide kao favorita za neki veliki rezultat. Ali bez obzira na to, Hrvatska je ekipa koju se nikad ne smije podcijeniti. I bez obzira na određene probleme, odnosno izostanke zbog ozljeda, ovo je nakon onih korona-turnira, prvenstvo na kojem ćemo vidjeti drugačije, odnosno pravo lice Hrvatske. Ono što je bilo na Euru u Mađarskoj, kada se nije znalo tko smije igrati, tko ne smije, tko je zdrav, tko nije, a igrali smo i bez Duvnjaka, Karačića i Cindrića, nije bilo normalno i nije ispalo onako kako treba. Istina, nismo bili ni na Olimpijskim igrama, dakle tri velika natjecanja smo statirali, ali Hrvatska mora biti ambiciozna i mora težiti nečemu velikom. Nikad nismo razmišljali - dobro je i četvrtfinale. Trebamo 'gađati' što je više moguće. Ponavljam, nismo u krugu favorita, ali Hrvatska uvijek može sa svakim. Kao što nam se događalo da možemo i izgubiti od svakoga.'

Kostur momčadi sastavljen je od iskusnih Duvnjaka, Cindrića i Karačića, koji su Euro u Mađarskoj gledali preko TV ekrana. Na ovaj SP, možemo tako reći, dolazimo puno jači.

'Da. Više smo kompletni nego prošle godine. Ovi mlađi su iskusniji godinu dana. Nažalost, otpali su Tin Lučin i Halil Jaganjac. Nemamo ni Mandića. Ali što je, tu je. Dule (op.a., Duvnjak) se vratio. Istina, godinu stariji. I znam da mu je sve teže i teže. Vjerojatno će ga izbornik koristiti samo u obrani, što Duvnjak igra u Kielu. No sama njegova pojava na parketu je velik plus za Hrvatsku. Karačić se također vratio, igra jako dobro u Kielceu. Cindrić je imao sezonu uspona i padova zbog ozljeda. Ali zbog toga je sigurno odmorniji, vjerujem i motiviraniji. Martinović je, prema ovim pripremnim utakmicama, naš najbolji igrač u napadu. Nažalost, nema Čupića, ali ovi koji su u reprezentaciji sigurno ga mogu zamijeniti.'

Što je s golmanima? Oni su nam izuzetno bitni.

'Činjenica je da Šego jako malo brani i nije u formi, što je izbornik pratio. Pešić, koji jako dobro brani u Nantesu, konstantno ima problema sa zdravljem. Ali zato sada imamo tog mladog Kuzmanovića, što i nije loše. Jednostavno moramo okrenuti stranicu, početi pripremati momčad, ako Bog da i ako se plasiramo, za Olimpijske igre, ali i za Svjetsko prvenstvo 2025. godine, kojem smo domaćini.'

Spomenuli ste Duvnjakovu ulogu, odnosno njegovo značenje za mlađe igrače. Je li to slično značenju Luke Modrića u nogometnoj reprezentaciji?

'U reprezentaciji je, uz kvalitetu, važno imati to nešto lidersko, nešto što podiže atmosferu, a što smo vidjeli i kroz nogometnu reprezentaciju. Istina, Hrvatska sigurno nije bila među favoritima za polufinale, ali iskoristila je sve svoje mogućnosti, svoje zajedništvo, jako dobro vođeno s izbornikom na čelu. I s Modrićem, koji ima 37 godina, ali gine na terenu. I naravno, što će onda onaj mlađi kada ga vidi? Pa jasno da će i on ginuti na terenu. Tako je i s Duvnjakom, on je naš 'rukometni Modrić'. Sigurno njegov učinak neće biti kao nekad, ali on će povući ostale. Najbolji primjer je turnir prošle godine, kada ga nije bilo, pa smo prošli kako smo prošli, te onaj 2020., kada je odigrao turnir života. Dobro da je tu i nadam se da će izdržati sve.'

Rekli ste i sami da smo na zadnja dva turnira bili skromni. No izbornika Horvata zaboljele su sugestije, odnosno opravdane kritike.

'Nije lako biti izbornik. On je mlad. Ali mi smo samo komentirali stvari onako kako smo ih vidjeli, a to se mora reći. I nismo mi govorili nešto zato što nekoga mrzimo ili mu želimo loše. Jednostavno, kad si bio dio toga 15 godina, nije ti lako to gledati. Drugačije su moje emocije prema tome nego nekoga drugoga, hajdemo reći, običnog gledatelja. I ta je reprezentacija dio mene. Naravno, kažem ono što mislim, a je li to dobro ili loše, to je druga stvar. No to je moje mišljenje, na koje imam pravo. A tada se vidjelo to izbornikovo neiskustvo, bez obzira koliko je on miran i koliko izgleda staloženo. Nije lako biti izbornik hrvatske reprezentacije u bilo kojem sportu, ne samo u rukometu. I treba se znati nositi s time. Međutim dogodilo se, ali nakon toga trebaš okrenuti stranicu i ići dalje. Trebaš imati ideju, moraš imati tu lidersku ideju, ne obazirati se na sve te kritike. Jer njih će uvijek biti. Čak i da dođeš do finala, pa izgubiš. I tada će ti prigovarati zašto nisi uzeo zlato. Jednostavno, to je tako. I mi smo kada smo igrali slušali iste prigovore. Zato sam mogao mrziti 100 ljudi. Međutim ti si javna osoba, vodiš reprezentaciju koja je nešto više, koju svi gledamo s više strasti. Ali vjerujem da je i to naučio, da je stekao i to iskustvo.'

A kakav je vaš odnos s Ivanom Balićem, jer godinama ste surađivali i kroz rukometnu akademiju, da biste sada postali, hajdemo to tako reći, kritičar?

'Nemamo mi nikakvih problema. Nas smo dvojica praktički odgojili jedan drugoga. On zna kakav sam ja. I gdje ću ja reći nešto protiv Ivana ili protiv Cvebe (op.a., izbornika Horvata)? Mene u ovom trenutku zanima samo reprezentacija i njezin rezultat, odnosno da sve funkcionira kako treba. Ivano je navikao na te stvari, a barem 100 puta smo si rekli svašta u lice. I nikad nije bilo problema. Dapače, mi smo zajedno odrastali od 15., 16. godine. Najviše kroz reprezentaciju, jer u klubovima nismo igrali, ali znamo se jako dobro i znamo s kime imamo posla.'

Nego, čemu se možemo nadati na ovom SP-u?

'Ove dvije prijateljske utakmice su bile dobre, iako protivnici nisu bili baš neki prezahtjevni. Koliko vidim, igrat ćemo dosta brže, što je dobro. E sad, hoće li to biti dovoljno, ne znam. No, kao i uvijek, obrana i golman morat će ponijeti puno veći teret. Ako to bude dobro funkcioniralo, jer napadački smo - a vidjeli smo u ovim utakmicama da su mladi zabijali 40 golova - aktivniji, vjerujem da će biti puno bolje. Gore od onoga što smo prije vidjeli - ne može. U svakom slučaju, ova prva utakmica protiv Egipta, iako nije ključna, bit će dobar pokazatelj. Nažalost, poslije nemaš puno prilike za popravak. Ako uspijemo pobijediti, a vjerujem da hoćemo, bit ćemo još motiviraniji, imati još više energije. I tada smo jako opasni. U drugom krugu dolazi nam Danska, protiv koje posljednjih godina i nismo baš sretni. Ali pobjedom protiv Egipta te u ostalim utakmicama otvara se četvrtfinale. A to je jedna utakmica, u kojoj je sve moguće. Uglavnom, nadam se dobroj utakmici i pobjedi. Moramo biti ambiciozni i pozitivni', završio je legendarni kapetan Petar Metličić.