Njemački vratar ostavio je dubok trag u europskom nogometu, ali i u Zagrebu - iako je u Dinamu proveo samo jednu sezonu, zavukao se pod kožu navijačima i postao simbol jednog drugačijeg, romantičnog nogometa.

Koch je između 1990. i 2009. upisao 213 nastupa u Bundesligi te 165 u 2. Bundesligi. Branio je za 1. FC Kaiserslautern, Energie Cottbus, Arminiju Bielefeld i MSV Duisburg, no iznad svega bio je vezan uz Fortunu Düsseldorf.

S Fortunom je prošao nevjerojatan put - od treće lige do 1. Bundeslige, ostavivši status klupske ikone.

Godina u Dinamu koja se ne zaboravlja

U ljeto 2007. stigao je u Dinamo, tada kao iskusni vratar i veliko pojačanje. Premda je na Maksimiru ostao samo jednu sezonu, osvojio je srca navijača karizmom, strašću i profesionalizmom.

S Dinamom je osvojio naslov prvaka Hrvatske i Hrvatski kup, a mnogi su ga u to vrijeme vidjeli i kao budućeg kapetana. Njegov odnos prema klubu i navijačima bio je poseban - iskren, sirov i bez kalkulacija.

Mitska izjava

I danas se među navijačima često citira njegova rečenica koja je postala simbol posljednje nogometne romantike:

'Volim ovaj Maksimir. Kada uđete na stadion, ovdje miriše na nogomet. U WC-u je miris znoja, dima i urina bezbroj generacija koje su gradile klub', rekao je jednom.

Ta izjava ostala je zapamćena kao dokaz koliko je razumio što znači igrati za klub s tradicijom i emocijom.

Posljednje poglavlje

Nakon sezone u Dinamu, po povratku Tomislava Butine, Koch je napustio Zagreb i potpisao za Rapid Beč, a karijeru je zaključio u SC Herfordu.

U svibnju 2024. u intervjuu za BILD otkrio je da boluje od neizlječive bolesti.

'Bolest je neizlječiva, umrijet ću. Ali Bog još nije odlučio kada će me uzeti!', rekao je tada.

Nogomet je izgubio velikog vratara, a Dinamo čovjeka koji je u samo jednoj godini postao dio klupske duše.