Tek nekoliko mjeseci kasnije, mlada je žena ušla u lokalni klub Drina, trećeligaša iz malog grada Dvornika, kako bi molila predsjednika da dopusti njezinom mužu Fahrudinu Pjaniću da ode igrati u Luksemburg, gdje je već dogovorio angažman te dodatni posao uz nogomet. Iako je predsjednik to u nekoliko navrata ranije odbio, Fatima je bila uporna. Ovoga puta, briznula je u plač držeći u rukama tek novorođenog sina, koji je također počeo plakati odmah nakon majke.

Potaknut tom scenom, predsjednik je promijenio svoju odluku te je obitelj Pjanić otišla u Luksemburg. 'Dijete i ja smo plakali i predsjednik se sažalio nad nama, potpisao papire i dopustio Fahrudinu da ode. Da nije bilo Miralema, ne bismo nikad otišli iz države.'

Miralem Pjanić danas je međunarodna zvijezda Rome, koja će uskoro na legendarnoj Maracani zaigrati protiv Argentine koju će predvoditi Lionel Messi. Pjanić je dio sasvim jedinstvene momčadi koja je izgrađena na pepelu uništene i do dan danas razdijeljene zemlje, Bosne i Hercegovine. 'Ovo je najbolji osjećaj koji čovjek može imati', rekao je Pjanić za nacionalnu televiziju nakon pobjede protiv Litve, kojom je BiH osigurala nastup u Brazilu te dodao: 'Ovo je razlog zašto igramo. Zbog ovoga živimo.'

Miralem je karijeru započeo u klubu Grand Duchy u Luksemburgu, gdje je otišao njegov otac Fahrudim i cijela obitelj 1990. Bio je i dalje dječak kada je otišao u Metzovu akademiju, poznatu po tome što je izbacila igrače kakvi su Robert Pires, Louis Saha i Emmanuel Adebayor. Iako je imao ponude iz mnogih klubova, Miralem je sa 17 godina debitirao za Metz 2007., kada je ušao kao zamjena protiv Paris Saint-Germaina.

Iako je imao ponude iz velikih klubova poput Barcelone i Reala te onih s Otoka, Miralem je 2008. potpisao za Lyon koji je bio tada dominantan klub u Francuskoj te redoviti sudionik Lige prvaka. Izbor je bio očit, a mladić se htio dokazati prvo u Ligue 1. Nakon samo jedne sezone u novom klubu, Pjanić je postao prvotimac pa se brzo našao pod povećalom. I dalje u nježnim godinama, bio je tih i povučen, a tada već kritiziran zbog nekonstantnosti u igri, nedostatka brzine i energije te krhke konstitucije, pošto je često bivao ozlijeđen. Unatoč svemu tome, njegov se talent jednostavno nije mogao zanemariti – on se razvijao u sjajnog igrača, s divnom vizijom igre te savršenom tehnikom.

Dobrim igrama došao je i interes Francuske kako bi zaigrao za njihovu zemlju, ali on i njegov otac su od početka bili jasni kako će Miralem igrati samo za Bosnu i Hercegovinu, zemlju gdje je rođen. Iako je imao problema s dobivanjem putovnice, uključen je u nacionalnu momčad 2008., kada je izbornik bio Miroslav Blažević. No, kod Ćire nije bio u prvom planu, a dobivao je slične kritike o krhkoj konstituciji te činjenici da ga Ćiro nije vidio na terenu zajedno s Misimovićem. To se sve promijenilo kada je reprezentaciju preuzeo Safet Sušić, u posljednjem kvalifikacijskom ciklusu. Od tada je Pjanić postao jedna od ključnih igrača koji su poveli BiH prema Brazilu.
Na klupskoj razini, njegovim je pogotkom Lyon izbacio Real Madrid te se plasirao u polufinale Lige prvaka, prije nego li je Pjanić 2011. Otišao u Romu, gdje je postao jedan od najboljih veznih igrača talijanske Serie A.

'Godinama sam sanjao o ovome – još otkad sam bio dječak i putovao s familijom i prijateljima iz Luksemburga kako bismo gledali ključnu utakmicu protiv Danske u kvalifikacijama za Euro 2004. Od tog dana sanjao sam da ću biti na terenu za svoju zemlju na nekom velikom natjecanju – i sada smo ovdje. Sve je moguće…'