Domaći poraz Borussije Dortmund od Bayerna dodatno je udaljio momčad Nike Kovača od utrke za naslov. Deset kola prije kraja prvenstva zaostatak za vodećim Bayernom iznosi 11 bodova, a subotnji derbi bio je posljednja realna prilika za hvatanje priključka.

Bayern je i drugi put ove sezone svladao Borussiju u Bundesligi, a Vincent Kompany ponovno je nadmudrio Niku Kovača. Nakon utakmice oglasio se i bavarski portal Bavarian Football Works, koji je u tekstu ‘Pet zapažanja o iznenađujuće tijesnoj pobjedi Bayerna Münchena od 2:3 nad Borussijom Dortmund’ jedno poglavlje posvetio upravo hrvatskom treneru.

Naslov dijela posvećenog Kovaču bio je znakovit – ‘Niko Kovač svima zagorčava život’.

‘Utakmice poput ove pokazuju zašto Niko Kovač ima tako lošu reputaciju unatoč tome što je relativno uspješan trener. Kovač je postavio igru kako bi maksimalno iskoristio prekide i to je funkcioniralo. Nije bilo ni protoka ni ritma u igri. Igrači Borussije dobili su upute da rade lude prekršaje, a zatim usporavaju igru kod svakog prekida’, piše portal.

Autori ističu kako je sudac dopustio takav stil igre te da je Dortmund bio isključivo usmjeren na razbijanje tempa i neutraliziranje Bayerna, bez jasne ofenzivne ideje.

‘Potpuno su se usredotočili na zaustavljanje Bayerna, ali nisu razmišljali o vlastitoj igri. Čim bi Dortmund došao do lopte, sve je bilo kaotično. Nisu imali kvalitetna dodavanja ni opasne napade. Fokusirali su se na to da se odupru pritisku, a zatim dodaju loptu Adeyemiju u napadu’, stoji u analizi.

Portal dodaje kako Borussija, unatoč 80 tisuća navijača iza sebe, nikada nije pokušala preuzeti inicijativu.

‘Iskreno, nije ih bilo ugodno gledati. Čak i kada su gubili 1:2 i lovili rezultat, zadržali su isti negativan stav’, navodi se.

U zaključku se priznaje da je Kovačev plan zamalo donio rezultat, ali se istodobno objašnjava zašto je njegov stil često meta kritika.

‘Takav mentalitet razlog je zašto ga nitko ne voli. Zašto je njegove momčadi tako teško gledati, čak i kada pobjeđuju. A kada ne pobjeđuju, postavlja se jedno veliko pitanje: čemu je sve to služilo?’

Autor uspoređuje Kovačev pristup s onim Thomasa Tuchela, ističući da pragmatičan nogomet, kada ne donese pobjedu, ostavlja posebno gorak dojam.

‘Nogomet je na kraju krajeva zabava, a ova vrsta nogometa nije zabavna nikome’, zaključuje se u tekstu.