Ovo je vjerojatno najluđi derbi Hajduka i Dinama koji smo gledali. Potopljen travnjak, preokret i završnica u kojoj se ozbiljno razmišljalo o prekidu. Ipak, iza svega toga ostala je vrlo jasna nogometna poruka: Hajduk je bio bolja momčad i zasluženo preuzeo vrh.
Prije svega, naklon igračima obiju momčadi. Teško je shvatiti kako su izdržali više od 106 minuta ovakve utakmice, po pljusku koji je u završnici gotovo onemogućio normalnu igru. U takvim uvjetima svaki duel, promjena smjera i pokušaj dodavanja traže dodatni napor. Oni su do posljednjeg zvižduka pokušavali igrati nogomet. Za to zaslužuju priznanje bez obzira na boju dresa.
vezane vijesti
Odluka da se susret nastavi nakon Pajačeva razgovora s trenerima u nadoknadi ostavlja dosta prostora za raspravu. Kad lopta zapinje u vodi, teško je govoriti o normalnim uvjetima. A kad se tome pridoda krov koji prokišnjava i voda koja teče ispod tribine, dobili smo još jedan vrlo konkretan odgovor svima koji o Poljudu raspravljaju bez dovoljno interesa za ljude koji na njega dolaze. I klub i igrači i publika zaslužuju bolje i više, ali i tu temu ćemo svakako uskoro dotaknuti.
No Hajdukovu pobjedu ne treba objašnjavati samo snalaženjem u potopu. Bijeli su imali više smisla u igri, više raspoloženih pojedinaca i jasniji način kako doći do protivničkog gola. Dinamo je poveo, ali nije uspio nametnuti kontrolu nad utakmicom. Hajduk se brzo vratio, nastavio tražiti pobjedu i na kraju je uzeo.
Sredina terena otkrila je razliku
Hajduk je izdominirao Dinamo u veznom redu. To je, uz Bambinu utakmicu, najvažniji razlog ovog rezultata. Del Moral i Fayad dali su Garcijinoj momčadi prednost u sredini, a Dalisson se dobro uklapao u ono što je Hajduk pokušavao igrati. Bijeli su lakše povezivali linije i dolazili u situacije iz kojih su mogli ugroziti Dinamo.
Posebno se to osjetilo u prvih dvadesetak minuta drugog poluvremena. Hajduk je tražio gol, a Dinamo predugo nije nalazio način kako utakmicu odmaknuti od svojih vrata. Kovačević je nakon primljenog pogotka posegnuo za trostrukom izmjenom. Stojković je donio nešto više inicijative, ali dotad je Hajduk već napravio ključni korak prema pobjedi. Moramo priznati da odavno nismo gledali nemoćnijeg i podređenijeg Dinama kao u prvoj polovici drugog dijela na Poljudu. Dinamo unatoč svim problemima nikad nije izgledao inferiornije protiv Hajduka koji je djelovao kao ozbiljna europska momčad s glavom i repom.
Dinamu je strašno nedostajao Josip Mišić, ali to se na koncu i znalo i očekivalo. Osjetilo se koliko mu znači igrač koji zna gdje treba stajati, kada smiriti napad i kako povezati obranu s onima ispred sebe. Njegov izostanak zbog suspenzije ostavio je momčad bez važnog oslonca. Premalo je bilo mirnoće i smislenog kontinuiteta u Dinamovoj igri.
Mišićeva važnost odavno je poznata, ali ova utakmica otvorila je i pitanje koliko Dinamo ima rješenja kada njega nema. Momčad koja želi kontrolirati prvenstvo mora moći kontrolirati barem dijelove derbija i bez jednog važnog igrača. Na Poljudu je previše toga ovisilo o tome hoće li Beljo nešto napraviti pred golom.
Beljo je zabio nakon što ga je Hajdukova obrana ostavila samog. Dinamo je i u završnici, preko njegove vratnice, imao priliku za izjednačenje. To treba zabilježiti, ali ukupna slika ostaje ista: Hajduk je tijekom utakmice pokazao više.
Bamba je odigrao utakmicu za pamćenje
Bamba je odigrao jednu od svojih najboljih utakmica otkako je u Hajduku. Ako je netko još tražio potvrdu koliko može biti važan ovoj momčadi, dobio ju je protiv najvećeg suparnika. Već je na početku probio Dinamovu obranu i pripremio Šegi veliku priliku. U drugom dijelu napravio je isto za Šotičeka, kojem je klizav travnjak pokvario završnicu.
Njegov pobjednički gol bio je spektakularan. Šego mu je lijepo pripremio loptu, a Bamba je potegnuo s ruba kaznenog prostora i pogodio za preokret. U toj se akciji vidjelo ono što je Hajduk tražio: dolazak pred šesnaesterac, suradnja napadača i krila te odlučnost u završnici. Bamba je preuzeo odgovornost i nagrađen je golom koji će pamtiti.
To je i velika pobjeda Gonzala Garcije. Dobio je derbi protiv Kovačevića, svoj prvi na Hajdukovoj klupi, s momčadi koja je pokazala da ima način igre i da se može osloniti na više igrača. Čestitke zaslužuje i Toni Silić, kao i ostatak momčadi koji je u uvjetima što su postajali sve teži izdržao do kraja.
Sporne situacije treba analizirati
O suđenju će se, očekivano, još govoriti. Raçijev start na Kačavendi, za koji je dobio žuti karton će biti nešto o čemu će se pričati danima. Ako ćemo biti pošteni, Hajdukov stoper je bio jako blizu da ga se isključi i nitko sucu Pajaču ne bi prigovorio da je to i napravio s obzirom na brutalnost starta. Dinamovci su prije Bambina gola tražili prekršaj na Kačavendi, a provjeravala se i Šegina pozicija u akciji za pogodak. VAR je na koncu gol i potvrdio.
Jednako tako, rasprava o njima ne može zamijeniti analizu igre. Dinamo se mora pozabaviti time zašto je izgubio sredinu terena i zašto je premalo uspijevao povezati svoju momčad. Njegova kriza igre ne rješava se samo povratkom Mišića. Kovačević mora pronaći način da momčad bude povezanija i opasnija, osobito kada naiđe na suparnika koji mu može nametnuti svoj ritam.
Hajduk je, s druge strane, nakon teškog poraza na Rujevici dao najbolji mogući odgovor. Ta utakmica nije nestala iz njegove sezone, ali nije ni poništila sve dobro što ova momčad radi. Garcia je sada dobio i pobjedu u najvećem derbiju, potvrdu koja mu je nedostajala.
S 19 bodova Hajduk je preuzeo prvo mjesto, uz utakmicu više od Dinama. Prvenstvo je još dugo i ovaj rezultat ne daje nikakvo pravo na proglašavanje prvaka. Daje, međutim, pravo na zadovoljstvo i vjeru u ono što se gradi. Hajduk je na vrhu zato što je protiv najvećeg suparnika odigrao za vrh. I upravo to iz ovog derbija treba ponijeti. A prije Ajaxa u četvrtak mu zaista više od toga i ne treba.
