Prošlog je ljeta Mario Kovačević, uz dosta skepse, odnosno nepovjerenja, jer nikad nije radio u tako velikom klubu, stigao u Dinamo. A da stvar bude gora po njega, iako je bila najskuplja, momčad koju je dobio bila je posve nova, u kojoj se igrači nisu čak niti poznavali.

Nikola Šafarić pak duže je vrijeme u Varaždinu, dok se Garcia, iako nov u Hajduku, ipak mogao osloniti na minuli rad spojih prethodnika, te relatvno posloženu momčad. I krenuo je jako dobro u sezonu, ali nakon nekog vremena, momčad je počela 'kašljucati' počelo se sumnjati, tražile su se mane, pa čak i njegovi nasljednici. Ipak, Boban je stao iza trenera, a onda je krenulo furiozno proljeće. I finiš sezone u velikom stilu.

S toga nije ni čudno da su za Kovačevića glasali su nogometni poklonici preko interneta i stručni žiri, ali i kapetani i treneri svih SHNL klubova. I zato čestitke dolaze sa svih strana.

Zadnjih dana svi čestitaju, mislim da smo to i zaslužili moja momčad i ja, neću biti lažno skroman. Iskreno, nisam sve poruke niti otvorio, jer mi je draže kaka s nekim ovako razgovaram. Onda dolaze i te pojedinačne nagrade, čestitam od srca svim pobjednicima, drago mi je da je tu bilo puno naših igrača. Bio sam prošle godine ovdje, drugi u izboru, Đalović je pobijedio, ali bilo je i puno igrača Slavena Belupa tada, tako da mi je drago da uvijek ima u ovom izboru mojih igrač. Da ono što radimo, da se to nagradi. Ali ipak, najvažnije su ove momčadske nagrade, dvostruka kruna, da smo mi sretni i zadovoljni. Ovim putem se opet zahvaljujem svima u klubu, stožeru, igračima i Zvoni Bobanu zato što je stajao iza nas.

Koji trenutak bi proglasili najtežim u sezoni?

Nakon poraza od Vukovara sam bio jako razočaran, tada je bilo najviše galame. Već je to bio treći, četvrti poraz u šest ili sedam utakmica, a Dinamo nije na to navikao. I ja sam bio svjestan toga. Ali, naučio sam da nikad ne gledam iza sebe, samo unaprijed, tako i onda, tako i sad. Proveselit ćemo se ovih dana i idemo dalje. Sjetit ćemo se ove lijepe godine, no moramo i dalje raditi. Tako sam razmišljao i kad je bila kriza. Igrači su dobro reagirali, imali su i oni taj sastanak nakon Pule. Poslije je sve krenulo nabolje, kako smo očekivali od prvog dana.

Koliko je prije početka sezone poznavao Zvonimira Bobana i kakva ga suradnji s njim čeka?

Nisam ga znao od prije, tek sam ga tada upoznao, a ova godina mi je potvrdila sve što sam o njemu mislio. To je stvarno jedan čovjek koji drži do svega što kaže, jedan frajer koji što kaže to i učini. On je taj koji odlučuje, moramo imati čovjeka koji vodi Dinamo! Mi ga svi i dalje pratimo, nekad je i preveliki pritisak na trenera, jer ja sam tu samo jedan dio. Tu radi mnogo kvalitetnih ljudi, sportski direktor, recimo, ali, prije svih, predsjednik je taj koji vodi. Moj je zadatak da radim na terenu s igračima i on nam je dao taj mir, osjećao sam to od prvog dana i želio sam vratiti to povjerenje. Sad kad je sve završilo, mogu reći da smo igrali dobar nogomet i da je tu Zvone zaslužio da sve nagradimo ovim trofejima, znam koliko i njemu to sve znači.

Kako trener Dinama s dvostrukom krunom sad živi, zaustavljaju li ga na ulici, koliko mu se život promijenio u tih godinu dana?

Tu najviše vidim što je Dinamo. Ne mogu više otići nikamo da me ne zaustave, ne pozdrave, meni je to jako drago. Pokušavam pokazati kulturu da se svima javim, pokušavam biti normalan. Možda me zato ljudi vole, stvarno sam izvan posla jedan skroman čovjek. I ja sam, dok sam bio dijete, volio igrače i trenere i Dinama i pokušavam biti sa svima isti. Mi puno radimo da bismo došli baš do takvih trenutaka. Moram reći, kad je bilo i najveće krizno razdoblje, živim tamo na Ravnicama gdje ima puno navijača Dinama, oni su mi i tad svi davali podršku. Ali nije to lako u nogometu, ima tu puno detalja, no, možda mi se i nekad vrati taj moj pristup. Jer na sve gledam pozitivno.

Postoji li nešto što biste promijenili? Kako s odmakom gledate na odluke o Stojkoviću, Belji?

To su neke stvari, procesi, a nije istina da Stojković nije puno igrao. On je već protiv Osijeka ušao pola sata, protiv Vukovara je igrao, onda je već postao standardan. Sve do onog crvenog kartona protiv Gorice, poslije toga imamo period gdje pobjeđujemo Hajduk, Fenerbahce, Slaven Belupo i Maccabi. I normalno da je tada bio u drugom planu, igrali su oni koji su pobjeđivali. Što se tiče Belje, on je tada tek došao, nije prošao cijele pripreme, ali i Kulenović je zabijao. Sad kad pogledate, u tom periodu obojica su davali golove i možda su zajedno dali koliko je Beljo sam zabio u drugoj polusezoni. Dakle, možda sam i to dobro odradio. Ono što bih promijenio, to je ona utakmica protiv Lokomotive. Imali smo četiri pobjede zaredom, mislio sam da ćemo još tu odraditi prije pauze, ali morao sam staviti drugačiju momčad. Ovo sve drugo ne bih mijenjao. Stojkoviću sam već na početku sezone rekao da će biti jedan od naših najboljih igrača i da će nam donijeti naslov. Možete ga pitati. Čude se ljudi kad Baturina ne igra u Comu, a kad mi tu pokušavamo... I sami znate da Stojković nije igrao osmicu do ove sezone, tu smo ga usmjeravali svi, od mene do svih trenera i ljudi u klubu, on je rastao i dizao se. I zato jest sad tu gdje je.

Kakav Dinamo možemo očekivati u novoj sezoni?

Radimo puno na prijelaznom roku, ali tu je glavni Zvone Boban, on vodi računa o tome. U kontaktu sam s njim i sportskim direktorom, razgovaramo o svemu i tako treba biti. Neće biti puno vremena, prijelazni rok službenmo tek kreće početkom srpnja, tako da nas čeka puno posla. Bitno je da se sad odmorimo i da onda krenemo još jače.

I za kraj rekao je ono što zapšravo pokazuje kakav je Kovačević trener, ali prije svega čovjek.

Moram zahvaliti i vama medijima, znam da nije ni sa mnom lako, ali trudim se, stvarno. Kad se pogledam, iako se ne volim puno gledati, vidim da nekad nisam bio korektan prema vama. Ispričavam se za te stvari, bit ću i u tome puno bolji iduće sezone.