ZLATNA VREMENA

Maljković: U Jugoplastici je košarka bila kao religija

Bionic
Reading

Jedan od najtiražnijih ruskih sportskih dnevnika, Sovjetskij Sport, u današnjem broju donosi veliki intervju s 'najtrofejnijim trenerom u ruskoj PBL ligi' Božidarom Maljkovićem. Božo upravo vodi Lokomotiv-Kubanj iz Krasnodara do povijesnih uspjeha u Europi, no obrazovani ruski novinari još uvijek pamte slavnu Maljkovićevu eru u splitskoj Jugoplastici

Lokomotiv-Kubanj, u kojem danas igraju NBA Slovenac Primož Brezec i američki Makedonac Jeremiah Massey, plasirao se u čevrtfinale Europskog kupa gdje ga čeka dobro poznati suparnik – podmoskovski Himki (Krešimir Lončar, Zoran Planinić).

No svjedeno je nekoliko pitanja bilo rezervirano za jednu davnu Jugoplastiku koja je od strane novinara nedavno proglašena najboljom ekipom u povijesti europske košarke – i to upravo zbog tri uzastopna naslova prvaka 1989-91. godine, kada je splitske Žute trenirao Maljković.

'Naravno da sam čuo za taj izbor. U mojoj drugoj splitskoj godini osvojili smo Europski Final Four i postali prvaci Jugoslavije, čije je nacionalno prvenstvo tada bilo najjači turnir u cijeloj Europi', kazao je Maljković. Upitan za odnose s velikanima te generacije odgovorio je da je sa svima ostao u sjajnim odnosima, te da se i dan danas dva-tri puta tjedno čuje s Tonijem Kukočem

'Nisam mogao spavati od spoznaje da se u mojim rukama stvara najtalentiranija ekipa u povijesti europske košarke. Za moje momke ta je igra bila poput religije, poput boga! Kukoču bi tada tri-četiri puta tjedno stizala pisma stizala pisma da izvoli dolaziti na fakultet na predavanja. I svaki put moj pomoćnik i ja bismo gužvali te papire i bacali ih u koš za smeće. Kako ćeš jednom akademiku objasniti da je za momka bolje da ostane u košarci (u to vrijeme zarade su još uvijek bile neusporedivo skromnije od današnjih, op. M.S)...

Zatim je Maljković ispričao kako je u Split došao jedan od najpoznatijih menadžera svih vremena, Jerry 'Mrvica' Krause iz Chicago Bullsa:

Toni Kukoč i Petar Skansi

'Zvao je u NBA Kukoča, ali i mene. Govorio je: 'Boz (nije mogao izreći Božidar), kad poželiš prijeći ocean, nazovi me, ja ću sve srediti.' No ni tada, ni danas kod mene nije bilo nikakve želje raditi u NBA-u. Tamo se igra sasvim druga košarka, druga je tehnologija razvoja tog sporta. Glavno je što su tamo igračke zvijezde mnogo važnije od trenera, a ja nisam navikao tako raditi. I najuspješniji košarkaš bez trenera je bespomoćan kao beba i sam ne može uspjeti. A osim toga, ni engleski ne govorim baš najbolje'.

Potonjem je razlog što je kao dječak u školi za strani jezik izabrao ruski, pa danas oduševljava mjesne novinare tečnim govorom bez karakterističnog balkanskog naglaska.

'Otac mi je bio rusofil, inače pukovnik kao i Aleksandar Gomeljski (najveći trener ruske i sovjetske košarke, op. M.S.). Od malih nogu pričao mi je da bez pomoći Crvene armije ne bismo oslobodili Beograd od fašista', ispričao je Maljković.

Otkrio je i svoju ljubav prema ruskoj književnosti - u školi je više volio prevoditi Turgenjeva od Dostojevskog ('njegove rečenice nekad se otegnu na cijelu stranicu'), a najomiljeniji od svih mu je avangardni sovjetski pjesnik i univerzalac Vladimir Majakovski. Na mlađim generacijama možda neobičan način, Božo Maljković je svjetski čovjek : faca i na Istoku i na Zapadu.