Drugi dan vođenja brazilskog bloga u Riju donio je spektakularnu utakmicu koju ću pamtiti cijeli život. Bosanci i Hercegovci ponovno su u svom korneru na Copacabani šarmirali Brazilce pjesmom i smijehom. Nije ih na stadionu bilo ni blizu onoliko koliko su najavljivali da ih dolazi, ukupno ni tisuću ljudi, ali daleko od toga da su na slavnoj Maracani bili sami. S druge strane stajali su Argentinci, a to znači da su zainteresirani i domaćini iz Brazila...

Na putu prema stadionu imao sam prvorazrednu privilegiju putovati u vagonu dupkom punom argentinskih navijača. Luduju, skaču, urlaju, smiju se... sve odjednom. Takve su situacije raritet u Europi, a Argentinci su se tek zagrijavali. Najčešća pjesma bila im je rugalica 'Brasiliero', u kojoj se sprdaju sa svojim velikim rivalima koji su ih na ulici mogli samo mrko gledati. Jer Argentinci su gotovo preplavili grad: u Riju ih je večeras bilo više od 40 tisuća. San snova za ugostitelje, potencijalan problem za sigurnosne službe i ljude željne sna.

Na stadionu je među 74 tisuće ljudi bilo gotovo pola Argentinaca i otprilike 500-tinjak bh. Fanaticosa, prilično raštrkanih i samim time onemogućenih da efikasno bodre svoju momčad. Intonacija himne i prva minuta donijele su neopisivu galamu na Maracanu, jer Argentinci su nastavili u zadanom ritmu koji drže već dva ili tri dana. Ipak, kao ni Brazilci, nemaju naviku stalnog navijanja (a i oni su bili iznimno raštrkani po stadionu) i tako je uskoro i bh. dio dobio priliku istaknuti se. Argentinci su uzvratili zvižducima pa su 'u obranu' stali domaćini. Do tada uspavana masa domaćina polako se počela priključivati našim susjedima.

Uskoro su Argentinci izveli svoj podli 'Brasiliero' i krenula je navijačka verbalna bitka iznimne kvalitete. Zatim su se podigli Brazilci i uzvratili nekakvom svojom 'ljubavnom' pjesmom posvećenom 'gaučosima'. Fanaticosi su se trudili koliko su mogli, a u nastavku je njihovo skandiranje 'Bosna, Bosna' počelo prihvaćati i domaće mnoštvo. Nakon Ibiševićevog gola za 2:1 Brazilci su sami počeli skandirati i dizati tenzije, no nije pomoglo. BiH je morala pružiti ruku danas ipak boljoj Argentini, a umjesto kratkog pljeska i 'shture', igrači su mogli i toplije pozdraviti navijače koji su zbog njih išli do Brazila. Ipak, nikome nije bilo teže nego njima.

Argentinci imaju nevjerojatno iritantnu naviku. Kada njihov protivnik promaši udarac, uništi kontru ili u bilo kojem kontekstu razočara svoje navijače - oni su spremni. Okrenu se najbližoj grupi protivničkih navijača, glasno zvižde, mašu rukama i bez imalo srama utrljavaju sol na nogometnu ranu. Ipak, problema nije bilo sve do pred kraj utakmice. Tada jedan Brazilac nije izdržao i napao je rivala te naravno ekspresno bio priveden. Argentinac je policiji u krugu stadiona poslije objašnjavao, zakleo bih se iako ga nisam razumio, da on nikoga nije napao već je napadnut, ali teško je tu teoriju mogao prodati Brazilcu.

Bosna zahvaljujući ždrijebu ima puno novih prijatelja u Brazilu, a dodatan i snažan razlog za to je ponašanje navijača u gradu. U njihov pub dobrodošli su bili svi, pa i Hrvati s kojima ih domaće političke elite toliko često svađaju. Nekada moraš otići na drugi kraj svijeta da razum nadvlada beskorisnost i glupost. Ovdje će se putovi Hrvata i (uglavnom) Bosanaca i (bilo je i njih) Hercegovaca razdvojiti, a ostat će lijepa epizoda sa sretnim krajem u svakom osim u rezultatskom smislu. Ni Hrvati ni BiH nemaju još bodove, ali su jedne od najboljih priča ovoga mundijala i puni samopouzdanja idu u lov na drugi krug.