Prije točno pet mjeseci, u Puli, Dinamo je bio na dnu. Nakon što je nekoliko dana ranije doživio težak poraz od Celte u Europskoj ligi, tog 9. studenog izgubio je u gostima kod Istre 2:1 i bio je manje-više na dnu.

Hajduk mu je bježao četiri boda, u Europi je bitno pokvario dojam, Kovačević se patio sa selekcijom igrača i činilo se da će se Dinamo opet do samoga kraja boriti za naslov prvaka. I bilo je upitno hoće li ga osvojiti.

Malo tko je u tom trenutku vjerovao da će to: a) biti zadnji Dinamov poraz u prvenstvu i b) da će pet mjeseci kasnije, 9. ožujka, imati ogromnih deset bodova prednosti i riješeno prvenstvo.

Od te večer u Puli, kad su se igrači zatvorili u svlačionicu, a Miha Zajc je svima držao 'banku', klub je kiksao u samo dvije prvenstvene utakmice. Uvjetno rečeno kiksao, jer remizirao je kod kuće s Hajdukom i u gostima s Rijekom. Sve ostale utakmice u SHNL-u Kovačević je dobio i sve u 'hendikepu', odnosno s minimalno dva gola razlike.

A dobio je ove sezone i četiri od šest derbija protiv Rijeke i Hajduka. Spomenuta dva remija jedine su utakmice protiv najvećih konkurenata koje Dinamo ove sezone nije dobio. Dodamo li među derbije i susrete s Osijekom, Kovačević je dobio sedam od devet velikih utakmica i tih sedam - u 'hendikepu'. Bez poraza.

Dinamov trener bio je ove sezone na udaru kritika i medija i navijača. Taj poraz u Istri bio mu je peti u samo nekoliko mjeseci. Neki od njih bili su nedopustivi, poput onoga kod kuće protiv Gorice ili u gostima od Vukovara. U Europi ga je razbila Celta, nakon toga i Lille te je na trenutke izgledao potpuno obezglavljeno.

Devet poraza, koliko ih Kovačević ima ove sezone, Dinamov trener nekad ne bi preživio ni u ludilu. Upiše li još jedan do kraja, po svemu sudeći, šampionske sezone izjednačio bi rekord po broju poraza u sezoni otkad se igra 'liga 10', što je bizaran podatak.

Kovačević je uporno ponavljao da je to sve dio procesa, da je ovo nova momčad i da joj treba vremena, ali nekad nije bio svjestan toga da u Dinamu vremena – nema. Koliko god se djelomično ispostavilo da je u pravu i da mu je trebalo vremena, Dinamo krize ne trpi. Svaki poraz je kriza, a serija poraza je katastrofa. To je tako uvijek bilo i tako će uvijek biti.

No treba mu čestitati i skinuti kapu na tome što je izdržao sve pritiske i što je klub na kraju, čak i rutinski, odveo prema naslovu prvaka. U Europi su danak neiskustvu platili i on i većina igrača koji su ove sezone debitirali u Europi, a na kraju je bio na koračić do prolaska u osminu finala Europske lige. Kovačević je standardizirao momčad, a glavni igrači i skupa pojačanja su proigrali. Beljo je na 20 golova, Stojković i Vidović igraju kao preporođeni i sve to sad izgleda vrlo dobro.

Kovačević je na presici nakon utakmice okrznuo novinare koji su ga kritizirali ove sezone. Nije valjda ni on mogao izdržati nakon još jedne velike pobjede u derbiju, ali mora biti svjestan da je i to dio 'procesa', kao što je proces ono što je on napravio sa 17 novih igrača koje je dobio.

Dinamo i sve što on nosi sa sobom ogroman je teret svakome, stres koji proždire i mašinerija koja nikoga ne štedi. Kovačević je u životu dobio neke puno veće bitke od nogometnih, a sad je, čini se, dobio i ovu i na tome mu svaka čast.

No posao nije ni približno gotov. Osim što će se boriti i za Kup, brzo će doći ljeto i prijelazni rok u kojem će biti doselekcije momčadi, ali morat će biti i prodaje. Deset bodova prednosti na vrhu otvaraju mu prostor da više šansi da nekim mlađim igračima koji kucaju na vrata prve momčadi. Neke od njih bit će nemoguće unovčiti već ovog ljeta, ali bi se moglo u prijelaznim rokovima koji dolaze i oni će biti budućnost Dinama.

A Kovačevića čekaju i kvalifikacije za Ligu prvaka. Nikad važnije, reklo bi se, s obzirom na to koliko Dinamo troši i vrlo teške jer će se vjerojatno kretati iz 2. pretkola. Dinamov trener pokazao je da zna i može. Vrlo jednostavno – tako mora i nastaviti jer Dinamo ne trpi ništa manje...