Europski klupski rukomet ispisao je povijest, ali ne nužno u pozitivnom smislu. Po prvi put otkako je 1956. godine pokrenut Kup prvaka, odnosno današnja Liga prvaka, istih osam klubova izborilo je plasman među najboljih osam Europe u dvije uzastopne sezone.

Na popisu elitnog društva ponovno su se našli Magdeburg, Barcelona, Aalborg, Berlin, Szeged, Nantes, Sporting i Veszprém, što jasno pokazuje koliko se vrh europskog rukometa stabilizirao - ili, kako će neki reći, zatvorio.

Takav razvoj situacije sve češće izaziva zabrinutost među pratiteljima rukometa jer Liga prvaka poprima obilježja zatvorenog natjecanja, svojevrsne 'Superlige', u kojoj se krug klubova teško probija. Dodatno to potvrđuje i podatak da je u odnosu na prošlu sezonu među 16 sudionika došlo do samo jedne promjene - danski GOG zamijenio je Fredericiju.

I dok kontinuitet kvalitete donosi sigurnost i visoku razinu natjecanja, istovremeno smanjuje prostor za iznenađenja i proboj novih klubova na veliku scenu.

Ipak, određena nada postoji. Najavljeno proširenje natjecanja u sljedećoj sezoni moglo bi otvoriti vrata većem broju klubova i donijeti potrebnu svježinu elitnom europskom rukometu.