'Imao sam namjeru krajem prošle sezone oprostiti se od aktivnog igranja. Na to je umnogome utjecala situacija s koronavirusom, jer u mojim godinama nema draži igrati pred praznim tribinama. Svaka utakmica dođe kao trening, čuješ škripu tenisica po parketu. Ponestalo mi je želje i motivacije. Službeno se još uvijek nisam oprostio i trudim se ostati u treningu u sljedećih mjesec, dva. Ukoliko nakon tog budem imao dovoljno volje i želje za igru, što je, moram priznati, za mene najvažnije, prihvatit ću se posla i odigrati još neku utakmicu. Na kraju ćemo vidjeti što će prevladati', rekao je Tomas u intervjuu za MeridianSportBH.

Istom je prigodom rekao nekoliko vrlo zanimljivih rečenica o hrvatskoj reprezentaciji, ali i klupskoj košarci u Hrvatskoj.

'Podijelio bih hrvatsku reprezentativnu košarku na tri etape. Ranih 90-ih bili smo košarkaška velesila, s igračima poniklim u bivšem sustavu. Sve je tada odlično funkcioniralo, napravilo se puno odličnih rezultata, osvajale su se medalje. Onda, kako je vrijeme odmicalo, a ta generacija se polako opraštala od košarke, nastala je jedna velika rupa. Mogu reći da je moja generacija još uvijek imala kvalitetu i s pravom smo na natjecanja odlazili s velikim ambicijama. Nažalost, uvijek nam je nedostajao onaj jedan korak do medalje', kazao je bivši hrvatski reprezentativac i nastavio:

'Danas moramo biti realni pa priznati da je košarka u velikom problemu i da tu više nema kvalitete. Još uvijek se nađe neki pojedinac vrhunskog kalibra, ali to nije dovoljno za ozbiljan rezultat. Mala je baza igrača, iz godine u godinu sve je slabije. Jedan primjer – solidan poznavatelj sporta i košarke u Hrvatskoj, kada pogleda popis igrača za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, možda je čuo za pola igrača. Za onu drugu polovicu nikada nije čuo, što je vrlo ozbiljan znak da je ovaj sport u strahovitom padu. Volio bih da sam u krivu, ali mislim da još dugo nećemo moći računati na ozbiljan rezultat.'

Tomas se od reprezentativnog dresa oprostio 2017. godine nakon Europskog prvenstva u Istanbulu. Hrvatska je tada u osmini finala zaustavljena od Rusije, što možda i nije tako dobar rezultat, ali su sudjelovalo na velikom natjecanju.

Mišljenja su oprečna o tome što je glavni uzrok ovakvog stanja u hrvatskoj košarci. Jedni ističu da je to nedostatak kvalitete dok drugi smatraju da je krivac za loše rezultate neadekvatan rad.

'Kada je u pitanju seniorska selekcija, ja mislim da tu nema kvalitete. Mi se nismo u stanju kvalificirati na natjecanje s igračima koji igraju u Europi. Ovisimo o dva igrača, a košarka je takav sport da se može dogoditi da jednu utakmicu pobijedite na kvalitetu pojedinca. Ali ne zavaravajmo se. Za ozbiljan rezultat potrebno je deset kvalitetnih igrača, a mi to nemamo', kritičan je Tomas.

Ni kada je u pitanju klupska košarka u Hrvatskoj Marko nema puno toga lijepog reći.

'Klupska košarka je nestala. Tri kluba, koja su u nekom poluprofesionalnom ritmu, najlošija su u ABA ligi, što samo po sebi sve govori. Bez pronalaženja načina za kontinuirano financiranje i ulaganje u košarku mislim da ćemo se teško izvući. Da me ne shvate pogrešno, uvijek će biti talenata, pojedinaca koji će odskočiti, visoke djece koja će uz malo znanja doći do NBA lige. Ali za kvalitetne igrače, naročito na vanjskoj liniji, treba stručan rad', jasan je Tomas.

Iz Hrvatske sve češće dolaze oštre izjave protiv ABA lige. Nastupajući za Cedevitu, Cibonu i Igokeu, Tomas je igrao regionalno natjecanje i ističe da je ono izbacilo nemali broj igrača vrhunskog kalibra.

'ABA liga je, po meni, odličan izbor za hrvatske klubove. Ali tko nam je kriv ako ne možemo naći sredstva za financiranje košarke, koja je bila sport broj jedan, a sada je tek iza nogometa i rukometa. Mada, kada smo već kod toga, rukomet živi na reprezentativnim uspjesima, inače je to tužna priča kao i košarka kada su klubovi u pitanju. Teško da će se podići u skorije vrijeme na neki viši nivo bez aktivnog uključivanja države. Nema nitko interesa da ulaže vlastiti novac, mladi igrači potpuno neafirmirani odlaze dalje. Čak i u druge klubove u ABA ligi, dok Zadar, Split i Cibona nemaju igrača. Nisam optimist', iskreno je analizirao nekadašnji šuter hrvatske reprezentacije.

Cedevita, bivši Tomasov klub, imala je viziju, novac, ali ne i dovoljno razumijevanja u Zagrebu. Tomas ističe da ga lijepe uspomene vežu za godine provedene u tom sjajno organiziranom kolektivu, u kojem je drugi put u karijeri radio s trenerom koji je za njega bio i ostao broj jedan.

'Božo Maljković! Najviše sam volio raditi s njim i čast svima, ali za mene je on broj jedan. Ja sam zbog njega i došao u Cedevitu i iskreno mi je žao što je napustio klub nakon dvije velike euroligaške pobjede nad Panathinaikosom i Žalgirisom. Inače, moram reći da je Cedevita dala jako puno za hrvatsku košarku i otkada su otišli u Ljubljanu, sve se dodatno urušilo. Nikada nisu imali podršku domaće javnosti, a puno toga su uradili', rekao je Tomas za MeridianSportBH.