Engleski nogometaš Ainsley Maitland-Niles otvorio je važnu temu o borbi protiv rasizma u nogometu. Jasno je poručio kako simbolične geste nemaju nikakvog smisla ako ih ne prate konkretni potezi i stroge kazne za počinitelje.
Maitland-Niles privukao je veliku pažnju javnosti priznanjem da je potpuno izgubio povjerenje u simbolično klečanje uoči nogometnih utakmica. Prema njegovim riječima, stvarni problemi i dalje se guraju pod tepih, dok se pred kamerama odrađuje puka formalnost.
vezane vijesti
Osim njega, na isti su se potez (odbijanje klečanja) odlučili i Marc Guehi (Manchester City), Issa Diop (Ipswich) te Rayan i Tyler Adams (Bournemouth).
Govoreći o svojoj odluci da uoči dvoboja Evertona i Chelseaja ne sudjeluje u gesti koja je postala zaštitni znak borbe protiv rasizma u engleskom nogometu, engleski nogometaš bio je vrlo izravan.
'Iskreno, imam osjećaj da su te geste postale najobičnija formalnost. Kleknemo prije utakmice, kamere zabilježe taj trenutak i onda svi idu dalje. Ali što se zapravo promijeni?', zapitao se Maitland-Niles.
Istaknuo je da se s rasizmom suočavao tijekom cijele karijere – od dana u Arsenalu, preko Lyona, pa sve do povratka u Everton. Posebno ga frustrira izostanak konkretnih posljedica za one koji nogometaše vrijeđaju na rasnoj osnovi.
'Koliko još crnih igrača mora patiti prije nego što se poduzmu stvarni koraci?', dodao je.
Engleski veznjak naglasio je da rasizam nije isključivo sportski problem, već i pitanje osnovnog ljudskog dostojanstva. Posebno mu je bolno, ističe, kada igrači daju svoj maksimum kako bi zabavili milijune navijača, a zauzvrat dobivaju uvrede samo zbog boje kože.
Maitland-Niles smatra da su marketinške kampanje i poruke podrške potpuno promašene ako iza njih ne stoje drastične mjere. Umoran je, kaže, od slušanja istih floskula koje osuđuju diskriminaciju, dok se problemi iz vikenda u vikend ponavljaju na stadionima.
'Ne želim vidjeti još jednu fotografiju igrača kako kleče. Želim stvarne kazne, stvarnu odgovornost i stvarne promjene', odrješit je bio Englez.
Za kraj je poručio kako tamnoputi nogometaši zaslužuju osjećati se zaštićeno, poštovano i sigurno svakoga dana, a ne samo onih 60 sekundi uoči prvog sučevog zvižduka. Njegov istup ponovno je u središte pozornosti gurnuo ključno pitanje modernog nogometa: mogu li simbolične poruke išta promijeniti ako izostane dosljedno sankcioniranje rasističkih ispada na tribinama i terenu?
