O tim danima za Večernji list govorio je Asanović, u to vrijeme igrač francuskog Metza.

No, osim o toj utakmici, Vatreni lakat, kako je Asanoviću nadimak, govorio je i o svojoj suradnji sa Slavenom Bilićem.

Najprije sam sa Slavenom Bilićem bio u mladoj reprezentaciji, pa smo bili zajedno i A selekciji, ukupno osam godina. Onda smo zajedno otišli u ruski Lokomotiv, pa sam postao tehnički direktor Dunajske Strede u Slovačkoj. Nakon toga vodio sam Melbourne Knightse, pa sam postao izbornik Zambije. Poslije toga počeo sam raditi za UEFA-u kao 'observer' i ambasador na utakmicama reprezentacija i najjačih klupskih natjecanja.

Engleska se neće moći izbrisati

Sada sam spona između Saveza, izbornika i igrača. Odgovara mi ta uloga jer sam od 1990. pa do danas, uz određene pauze, vezan uz reprezentaciju. Slaven nas je okupio da ponovno budemo zajedno i da Hrvatsku reprezentaciju pokušamo napraviti onakvom kakvom smo je naviknuti gledati. Letvica je postavljena visoko i radimo na tome da visoko i ostane.

Bez obzira na to što nije na prvoj crti odgovornosti, ni Aljoši nije bilo lako probaviti onih 0:7 protiv Engleske na riječkoj Rujevici, što će zacijelo biti bolni podsjetnik zauvijek.

Kao što je Slaven rekao, taj se rezultat nikad neće moći izbrisati, ostat će zapisan, i za njega nema opravdanja, ali će se iz toga moći puno naučiti. Taj dan protiv Engleza kompletna naša momčad doživjela je black-out, ali nas je obradovala reakcija igrača samo tri dana poslije protiv svjetskih prvaka. Riječ je o reprezentaciji koja je u nizu od 28 utakmica bez poraza i njima jedna Argentina u polufinalu Svjetskog prvenstva nije imala udarac na gol. Reakcija igrača protiv Španjolaca bila je karakterna, emotivna, domoljubna, ali da bi dobio svjetske prvake, moraš svaku svoju priliku realizirati. No nema plakanja, vrijeme ide, a mi nemamo vremena, nego se skupiti i ponovno 'duboko zaorati'.