U jednom dijelu Ibričić se dotaknuo stanja u bosanskohercegovačkom nogometu, ali i društvu: 'Znam što smo mi sve doživjeli kao država. Ja sam otišao 2004. godine iz Bosne. Nakon 20 godina, vratio sam se u Bosnu da živim i mislio sam da se sve promijenilo.'

'Sada garantiram da je stanje gore nego 1996. godine kada sam se vratio kao dijete. To je žalosno. Nažalost, prošlo je više od 30 godina od rata. Mi smo u goroj situaciji. Ne možeš to objasniti. Došao sam nakon 20 godina karijere, pola tih gradova nisam ni obišao. Prvi put dođeš pa doživiš tako neke ružne stvari. U samom startu vidiš da ljudi žive u tako teškom stanju, vođeni mržnjom, ružnim stvarima. Sve što se događa trenutačno u državi i nogometu je meni neshvatljivo.'

Nastavio je s pesimističnim tonom: 'Iskreno, razmišljao sam da se više ne bavim nogometom. Nije zezancija. Što ti sve doživiš, još te više razočara jer je u državi u kojoj si odrastao. Nije ti svejedno. U Bosni, trenutačno, nogomet nema veze s nogometom. To što se dole događa se nigdje ne događa i neće.'

'Sve druge stvari van terena odlučuju. Sarajevo može dovesti po meni najboljeg igrača lige. Možeš dovesti pet Messija, ali ako neko drugi odlučuje da ti nećeš biti prvak, ti nećeš biti. To se može vidjeti. To me najviše boli jer znam da, ako igdje ima talenata, ima u Bosni. Uskraćuju toj djeci koja su imala jako teško djetinjstvo da možda naprave nešto u životu kroz nogomet. Ta djeca već sad brzo odustaju jer se vidi da to ne vodi ničemu. Najradije bih rekao da je Bog na pomoći toj djeci koja dole žele igrati nogomet', zaključio je.