Bivši napadač Hajduka, danas 52-godišnji Ivica Mornar, u Bijelom je dresu igrao protiv Ajaxa, u ogledima s početka i sredine 90-ih godina prošlog stoljeća.

Navijači Bijelih pamte ga po tri naslova hrvatskog prvaka, dva osvojena kupa i tri Superkupa, ali po i golu u Ljubljani, u pobjedi 1:0 nad Ajaxom.

Istina, uzvrat u Amsterdamu bio je za zaborav, jer Kopljanici su slavili 6:0. O tim utakmicama, ali i onima iz 1995. u Ligi prvaka, Mornar je govorio za Dalmatinski portal.

Za tportal pak s Mornarom se više dotaknuli subotnjeg derbija, u kojem je Hajduk upisao pobjedu 2:1, ali i njegovih nastupa u dresu Anderlechta, odnosno Dinamovih mogućnosti u srazu s njegovim bivšim klubom.

Ovaj stasiti napadač čak je tri sezone nosio dres tog slavnog kluba, a po broju nastupa za Anderlecht i drugi je Hrvat. Mornar je odigrao 85 utakmica a Luka Peruzović 231.

Ali, krenuli smo od subotnjeg derbija.

Kakav vam je bio derbi Dinama i Hajduka?

Meni je bio dobar. Čitao sam komentare naših eminentnih stručnjaka da je bio siromašan, ali meni nije bio takav. Bio je dinamičan, motoričan i borben, bez puno prekršaja. Hajduk je bio dobar, čak i puno bolji nego što sam možda mislio, s obzirom na to da Dinamo ima kvalitetu za dvije momčadi, ali to trenutačno ne pokazuje. Hajduk se tijekom ove stanke lijepo podigao i odigrao odličnu utakmicu. Kao navijač Hajduka bio sam zadovoljan. Pokazali su sve što volimo u Dalmaciji: presing, karakter i pobjednički mentalitet. Nismo Dinamu puno dopuštali, a nakon što smo primili gol, uz malo sreće izjednačili smo autogolom. Digli smo se i nismo popuštali ni u jednom segmentu, ni u jednom trenutku utakmice. Beljin pogodak bio je rezultat vrhunskog centaršuta i njegova dobrog kretanja. Neki će reći da su stoperi zakazali, ali o tome se može raspravljati. Bio je to vrhunski gol, no Dinamo, s druge strane, nije napravio puno. Hajduk je prijetio preko krila, a sada imamo moćna krila. Šego stalno pritišće, radi prema naprijed, fizički je besprijekorno spreman, gladan, željan i opasan. Rudari i uvijek je prijetnja za gol. Po meni smo bili bolji i zasluženo pobijedili. Bila je kiša, utakmica je bila prekinuta i sve je to utjecalo na završnicu. Dinamo je u posljednjih 15 minuta mogao izjednačiti, ali bilo bi mi nekako nezasluženo da je Hajduk izgubio ta dva boda. Takav je nogomet, znam da nam se to događa. Ipak, mislim da je Hajduk bio bolji i zaslužio pobjedu.

Može li ova utakmica biti naznaka kako bi Hajduk mogao izgledati u nastavku sezone? Što još očekujete od Marina Šotičeka?

Mislim da je to naznaka povezane Hajdukove igre. Dobili smo Šotičeka, ali on još ne daje ni blizu onoga što može. Još se previše igra oko centra i u tim situacijama troši puno energije. Mora djelovati u posljednjoj trećini terena, gdje može biti svježiji. Kad krene prema sredini, mora biti jači, agresivniji i odlučniji, bilo da ide na udarac ili traži centaršut. To je prije bio problem i kod Bambe, ali sada je racionalizirao svoju igru. Imamo eksplozivne igrače, dobre driblere i moćna krila. Ipak, moraju još više davati. Treba razmišljati o igri, promatrati je, usavršavati se i raditi na nedostacima. Šotičeka vidim u reprezentaciji.

Igrali ste tri godine u Standardu, a potom tri godine u Anderlechtu. Kako pamtite to razdoblje?

Naravno da ga se sjećam. Pogotovo dolaska iz Standarda, gdje sam igrao tri godine, u Anderlecht, u kojem sam također proveo tri godine. To su drukčiji temperament i mentalitet. U Standardu su ljudi bili maksimalno nabrijani, dok je Anderlecht u tom smislu bio nježniji, ali je naviknut na velike rezultate. Klub je kroz povijest navikao pobjeđivati. Porazi se ne prihvaćaju. Svake godine moraš težiti velikim rezultatima. Anderlecht je veliki sportski klub s kraljevskom tradicijom i nema mnogo takvih klubova u svijetu. Bilo je milina igrati ondje. Vrijeme mi je proletjelo. Stadion je uvijek bio pun. Bruxelles je središte Europe, poslovni grad, možda i više poslovni nego sportski, ali Anderlecht je velik klub s velikom tradicijom. Imaju 34 naslova prvaka i to nitko ne bi smio zaboraviti. Uz osvojeni Kup UEFA i dva Kup Kupova i dva UEFA-ina Superkupa.

Dinamo uskoro igra protiv Anderlechta. Kako vam izgleda Dinamo uoči te utakmice?

Kad gledam Dinamo, ne mogu se oteti dojmu da još nije pronašao pravu momčad, odnosno jedanaestoricu koja će se jasno profilirati. Iskreno, na početku prvenstva mislio sam da će se Dinamo odvojiti. Znam da igra na dva, odnosno tri fronta, ali ima kadar koji bi morao moći sve to izdržati. Umor i utakmice u više natjecanja dio su nogometa, a odlika velikih klubova jest da se s time nose. Dinamo već godinama igra na tri fronta: prvenstvo, Kup i europska natjecanja. Ove sezone izmaknuo mu je ulazak u Ligu prvaka, što mi je žao, pogotovo na način na koji se to dogodilo. Ne bih previše ulazio u to. Dinamo ima dobar kadar. Mario Kovačević sviđa mi se kao trener, a upoznao sam ga i kao čovjeka te mi je jako drag. Ipak, momčad još ne izgleda kao da sve funkcionira. To se događa u bljeskovima, a u velikim utakmicama suparnici te kazne. Negdje drugdje možda prođeš s manjkom kvalitete, ali na ovoj razini pogreške se kažnjavaju i izgubiš utakmicu. Onda ostane ono: 'Da smo ovo, trebali smo ono…'. Uz dužno poštovanje Anderlechtu, koji poštujem i volim jer sam ondje proveo vrhunske godine, volio bih da pobijedi naš hrvatski predstavnik.

Dakle, navijat ćete za Dinamo?

Da. Navijam da Dinamo pobijedi, zašto ne? To je hrvatski predstavnik, naš klub. Normalno je da želim da Hajduk pobijedi Dinamo, ali u svemu ostalome želim uspjeh hrvatskom klubu. Anderlecht također volim. Ondje sam se osjećao kao kod kuće, ali Dinamo je naš predstavnik.