Novak je otvoreno govorio o rivalstvu s Rogerom Federerom i Rafaelom Nadalom, o izazovima s kojima se susretao, pogotovo na početku, pa do današnjih duela s Jannikom Sinnerom i Carlosom Alcarazom, za koje je priznao da u njemu ne izazivaju ono što su nekoć izazivali Federer i Nadal.

Govorio je i o tome kako uspijeva održati fokus i motivaciju nakon čak 24 osvojena Grand Slama, o krizama kroz koje je prolazio te o povratku koji svjedoči njegovoj mentalnoj snazi.

Posebno je zanimljiv bio dio kad je Đoković pričao o načinu na koji se priprema za svaki meč i kako ništa ne prepušta slučaju. Kad je otkrio neke od svojih taktika pripreme, Bilić je bio vidno šokiran i začuđeno je slušao dok je najveći ikad otvoreno pričao i plastično objasnio zbog čega ga se smatra najboljim tenisačem u povijesti.

'Razlika između šampiona i onih, ajmo reći ostalih, je u jednostavnom objašnjenju. Moraš osvojiti samo jedan poen više od protivnika. Ne šest, ne sto, nego samo jedan. To je dovoljno. Ali, kako? Na koji način? To je sad već jedna šira priča, ali suština je da ja moram najviše raditi na svojim slabostima i prednostima, a ne da razmišljam o pobjedi. Naravno, moram razmišljati i o tome, moram prilagoditi svoju igru, voditi računa o manama i vrlinama protivnika, ali... Nadal i Federer su o tome pričali više puta, posebice Nadal. Mi smo puno mečeva pobijedili, a da nismo odigrali ni prvi udarac', rekao je Đoković pa nastavio:

'Ti to vidiš u očima protivnika. Vidiš to po načinu na koju se kreću, kako su izašli pred više od 20 tisuća gledatelja. Na svim Grand Slamovima, osim na Wimbledonu, je običaj da prije meča se očita cijela biografija svakog igrača na samom terenu. I sad kad krene spiker nabrajati da si ti osvojio to i to, toliko puta to i to, publika je na nogama, atmosfera je naelektrizirana i sad zamisli kako je igraču koji stoji preko puta i to sluša. Treba se zagrijati, a ruke mu se tresu. Protiv toga sam se godinama morao boriti kad sam igrao protiv Nadala i Federera. Bogu hvala, ja sam sad u toj poziciji. Ali to su ti trenuci kad je sve važno. Važno je da razumiješ stadion, važno je da razumiješ pravac vjetra, važno je da razumiješ mirise, važno je da razumiješ gdje sjediš, tko ti je u timu... Sve je to važno. Ne možeš, kao ono, pao sam s Marsa pa ću se snaći. Jasno, postoje neke nepredviđene okolnosti kad se moraš prilagoditi, ali moraš biti spreman, čovječe. To je tvoj posao. Pa ne dođe netko u uredsku kancelariji odraditi prezentaciju, a da nema pojma o čemu će pričati. Ne, moraš imati neku osnovnu matricu koju sa svojim timom pripremiš. To predstaviš, a tek onda kreneš u neki malo spontaniji razgovor. Tako je i u sportu. Pripremiš taktiku, doradiš tehniku, a tek onda izađeš i prilagođavaš se bude li potrebno. Ali, ti u svojoj glavi, kao u notesu moraš imati sve. Dakle, ovo je Roland Garros, ako igram u taj i taj sat, sunce mi je na nebu u ovom položaju, ako bacim lopticu na jedan prema kazaljkama na satu, ide mi pola sunca u oči ili cijelo, a ako je bacim desno, onda sam čist i onda mogu vidjeti. S ove strane igram protiv vjetra i igram protiv njega koji je ljevoruk i ako bacim desno, to automatski znači da će on otići na desnu stranu jer s ove pozicije nemam dobar kut da gađam na centar, nego moram na 'slajs', on mi čita taj servis i odigrava cross... Znači, poanta je da imaš razrađen čitav scenarij u glavi. Ponekad poludiš od tih silnih informacija, ali, ako me razumiješ, individualni sportaš mora to imati u glavi. Barem ja moram, za druge ne znam, ali ja osjećam da moram to imati u glavi, pa što bude', ispričao je Novak šokiranom i oduševljenom Biliću.