Dambrauskas je nekoliko mjeseci prije otkaza Hajduku donio prvi trofej nakon devet godina, osvojivši Hrvatski kup pobjedom protiv Rijeke 3:1 na Poljudu. U prvenstvu je Hajduk završio drugi sa 72 boda i do pretposljednjeg kola ostao u borbi za naslov. Nova sezona, međutim, od početka nije krenula prema planu.

Superkup i pripreme bili su prvi alarm

Hajduk je sezonu otvorio Superkupom protiv Dinama i izgubio nakon jedanaesteraca. Sam rezultat nije bio katastrofalan, ali tadašnji predsjednik Lukša Jakobušić poslije je otkrio da je puno veći problem bio ono što je vidio tijekom ljetnih priprema u Austriji.

‘On je rekao da njegove ekipe najbolje igraju na početku, a nama je išao Superkup. Ja sam na pripremama još vidio u Austriji da nije dobro’, rekao je Jakobušić objašnjavajući Dambrauskasovu smjenu. Nešto slično su na pripremama potvrdili i stariji igrači koji su govorili da je nemoguće odraditi kvalitetne pripreme s tolikim brojem igrača koje je Dambrauskas poveo.

Pripreme su ostavile dojam da momčad nije na razini na kojoj se očekivalo da bude nakon osvojenog Kupa. Jakobušić je posebno isticao atmosferu, energiju momčadi i činjenicu da Hajduk u važnim utakmicama nije napravio očekivani iskorak. Činjenica da je smjenu predlagao i njegov najbliži suradnik, a tadašnji sportski direktor Mindaugas Nikoličius možda i dovoljno govori o tome da Klub i Valdas nisu više mogli naći zajednički jezik u funkcioniranju.

‘Bitan nam je bio Superkup, ali totalno smo podbacili. Nije bila dobra atmosfera’, rekao je tadašnji predsjednik.

Težak raspored dodatno pogoršao situaciju

Dambrauskasu nije pomogao ni vrlo zahtjevan početak sezone. Hajduk je u Europi izvukao Vitoriju Guimaraes, a zatim Villarreal. Portugalce je uspio proći unatoč porazu u uzvratu, dok je španjolski klub bio previsoka prepreka i pobijedio u obje utakmice.

Istodobno su stigli prvenstveni porazi od Osijeka i Dinama. Klub je još neko vrijeme stao iza trenera, ali odnosi između Dambrauskasove vizije i onoga što je uprava očekivala očito su se sve više razilazili.

Konačni rezultatski udarac stigao je u Šibeniku. Hajduk je vodio 1:0 sve do sedme minute sudačke nadoknade, kada je Ivan Dolček, Hajdukov igrač na posudbi, zabio za 1:1. Već sljedećeg dana Dambrauskas je smijenjen.

Presudilo je i pitanje mladih igrača

Jakobušić je kasnije otvoreno rekao da rezultati nisu bili jedini razlog smjene. Hajduk je tada želio podizati vrijednost vlastitih igrača i davati više prostora mlađima, a predsjednik je tvrdio da Dambrauskas nije dijelio istu viziju.

‘Mučili smo se, nije bilo mladih igrača’, rekao je Jakobušić, a zatim otkrio i razgovor koji je, prema njegovim riječima, imao s trenerom.

Dambrauskas mu je navodno rekao:

‘Ako želite trenera koji će razvijati mlade igrače, onda tražite novog trenera.’

Ta rečenica možda najbolje objašnjava zašto se suradnja raspala tako brzo nakon osvojenog trofeja. Hajduk nije bio zadovoljan pripremama, početkom sezone ni atmosferom, ali postalo je jasno i da trener i uprava različito vide dugoročni razvoj momčadi.

Četiri godine poslije stigao je do Lige prvaka

Dambrauskas nakon Hajduka nije odmah nastavio nizati velike uspjehe. Vodio je OFI, Omoniju i Diósgyőr, a zatim je u lipnju 2025. preuzeo Sabah.

U Azerbajdžanu je ponovno pronašao pobjedničku formulu. Osvojio je prvenstvo i Kup, a zatim Sabah kroz kvalifikacije odveo sve do Lige prvaka. Klub je na putu izbacio The New Saintse, KuPS, AGF i Hapoel Beer Shevu.

Njegov današnji uspjeh zato ne mijenja razloge zbog kojih je Hajduk 2022. donio odluku o smjeni, ali ih svakako vraća u fokus. Dambrauskas je iz Splita otišao samo četiri mjeseca nakon osvajanja Kupa, u trenutku kada je klub smatrao da pripreme, atmosfera, rezultati i razvoj mladih ne idu u željenom smjeru.

Danas je, pak, trener momčadi koja će igrati Ligu prvaka.