Meksikanci znaju slaviti, nije to ništa novo. Ali iznenađuje što to znaju raditi s puno stila. Sve do utakmice trenirali su živce Hrvatima sa svojim infantilnim i dozlaboga iritantnim povicima puto, a na utakmici su isto zaurlali barem 30 puta. Svako ispucavanje Pletikose, svaki malo jaći prekršaj, svaki bolji pokušaj navijanja od strane Hrvata... Nisu propustili niti jednu priliku.

Onda su zabili gol i nastao je cirkus. Osim tog deranja, naime, čini se da imaju običaj protivnike zalijevati pivom i gađati ih ambalažom. Ispadate iz Brazila i samo vam još oni fale. Iz press sektora nije se vidjelo baš najbolje, ali Hrvati su formirali red i krenuli u obračun s najglasnijima, te je došlo do šaketanja nakon kojeg su se Meksikanci povukli.

Tada su se umiješali redari, no navijači im nisu dozvolili odvođenje njihovih kolega pa je planula nova iskra koja je također brzo ugašena. Jedan Hrvat pogođen je necime i završio je na šivanju, a uhićenih nije bilo. I tako je došao kraj utakmice i selidba u grad.

Da su Meksikanci nastavili provocirati, pitanje je što bi se dogodilo i kako bi se odvijala noć u prepunom starom dijelu Recifea. No - prestali su. Odjednom su promijenili stil i nakon tekme počeli se prema rivalima odnositi s poštovanjem. Ugodna promjena i preduvjet za kreiranje nekakvog suživota. Upalilo je automatski, fantastičan ulični tulum u noći koju su prošarali snažni pljuskovi (što gomili uopce nije smetalo, ovdje svi plešu i na suncu i na kiši i na vjetru) donio je dobru priču između Meksikanaca i Hrvata. I Brazilaca naravno, jer može ovdje doći i pola Meksika, ali na brazilskim uličnim čagama najglasniji i najbrojniji uvijek su - Brazilci. To čak ni Copa ne moze promijeniti.

Tisuće ljudi ostale su vani do kretanja jutarnjeg javnog prijevoza. Doslovno tisuće. Dvije velike svirke uživo, prepuni kafići i ulice poplavljene kišom i zabavom bile su dostojna posljednja večer uoči polaska natrag za Europu.