Hrvatska je u Sevilli na svojoj koži osjetila koliko je Španjolska trenutačno moćna. Četiri primljena gola, još nekoliko velikih prilika koje je zaustavio Dominik Livaković i osjećaj da svjetski prvak u svakom trenutku može podignuti brzinu bili su dovoljno uvjerljivi, ali madridski AS jutro nakon utakmice otišao je puno dalje - smatra da ono što gledamo možda uopće nije vrhunac ove generacije.
Njihov komentar nosi naslov koji ne ostavlja puno prostora za skromnost: 'Diktatura bez roka trajanja.'
Riječ je, naravno, o nogometnoj metafori kojom AS opisuje dominaciju reprezentacije Luisa de la Fuentea. Španjolska je protiv Hrvatske produžila niz bez poraza na 40 utakmica, ali ono što njihove novinare najviše fascinira nije samo koliko je dobra danas, nego koliko dugo bi ovakva dominacija mogla trajati.
vezane vijesti
Hrvatsku su razbili bez nekoliko najvećih zvijezda
Upravo je utakmica protiv Hrvatske AS-u ponudila možda najbolji argument.
De la Fuente je nakon pobjede 3:2 protiv Engleske napravio velike promjene u početnoj postavi. Rodri nije krenuo od prve minute. Pedri također. Nico Williams ostao je na klupi.
Španjolska je svejedno od prve sekunde izgledala kao stroj.
Lamine Yamal zabio je nakon nešto više od minute, Marc Pubill pogodio za 2:1, a nakon odmora Yamal je drugim golom praktički riješio utakmicu. Kada je hrvatska obrana već bila iscrpljena, s klupe su počeli ulaziti Pedri, Rodri i Williams, koji je u završnici postavio konačnih 4:1.
Upravo ta širina kadra razlog je zbog kojeg AS vjeruje da španjolska dominacija nema jasno vidljiv kraj.
Prosjek godina otkriva zašto su Španjolci toliko optimistični
AS posebno upozorava na dob momčadi. Prosjek španjolske reprezentacije kreće se oko 26 godina, što znači da velik dio njezinih ključnih igrača tek ulazi u najbolje razdoblje karijere.
Yamal ima samo 19 godina. Pau Cubarsí također pripada generaciji koja tek treba dosegnuti svoj vrhunac, a oko njih su igrači poput Pedrija, Zubimendija, Huijsena i drugih koji pred sobom imaju još godine na najvišoj razini.
Zbog toga madridski list ne vidi ovu Španjolsku kao momčad koja je osvojila nekoliko trofeja i približava se kraju ciklusa. Naprotiv, smatra da bi se njezino najbolje razdoblje tek moglo otvoriti.
Hrvatska je u Sevilli vidjela koliko to može izgledati neugodno za protivnika.
Iza njih već dolazi nova generacija
AS pritom ne gleda samo aktualni kadar. Posebno ističe ono što dolazi iza njega - španjolske mlađe selekcije nastavljaju proizvoditi igrače koji odgovaraju istom nogometnom modelu i koji se mogu relativno brzo uklopiti u seniorsku reprezentaciju.
To je jedna od najvećih razlika u odnosu na reprezentacije koje svoju uspješnu eru grade oko jedne iznimne generacije. Španjolci vjeruju da su stvorili sustav koji može trajati i kada pojedinci počnu odlaziti.
De la Fuente pritom ima ugovor do 2032. godine. Kontinuitet na klupi trebao bi omogućiti nastavak istog projekta bez velikih rezova i traženja novog identiteta nakon svakog velikog turnira.
Zato AS koristi tako snažnu formulaciju. Ne vidi samo dominantnu momčad.
Vidi strukturu koja bi dominaciju mogla produžiti godinama.
Od Xavija i Inieste do Yamala i Pedrija
U Španjolskoj su usporedbe s velikom generacijom koja je između 2008. i 2012. osvojila dva europska i jedno svjetsko prvenstvo već neizbježne. Xavi, Iniesta, Casillas, Villa, Ramos, Busquets i društvo postavili su standard koji se godinama činio gotovo nedostižnim.
No sve je više glasova koji vjeruju da aktualna generacija može stvoriti vlastitu eru.
Razlika je u tome što ova Španjolska već ima najveće trofeje, a neki od njezinih najvažnijih igrača još su nevjerojatno mladi. Yamal je protiv Hrvatske bio najbolji primjer - dva gola, asistencija i potpuna kontrola utakmice igrača koji ima tek 19 godina.
Luis de la Fuente nakon 4:1 rekao je da je njegova momčad već na poluvremenu mogla voditi četiri ili pet prema jedan.
Nije zvučalo kao pretjerivanje.
Hrvatska im je poslužila kao novi dokaz
Za Hrvatsku je sve to slaba utjeha. Slaven Bilić nakon utakmice priznao je da su Vatreni bili loši u gotovo svakom segmentu te posebno kritizirao nedostatak agresivnosti i previše prostora koji su ostavljali protivniku.
No upravo činjenica da je Španjolska tako uvjerljivo svladala reprezentaciju koja joj je posljednjih godina znala stvarati velike probleme dodatno je pojačala euforiju tamošnjih medija.
Španjolska više nije samo aktualni svjetski prvak. Ima mladu momčad, ogromnu širinu, generaciju koja dolazi iza nje i izbornika kojem je savez dao dugoročnu stabilnost.
Zato AS nakon četiri gola Hrvatskoj ne pita kada će ovoj španjolskoj eri doći kraj.
Njihova je poruka puno neugodnija za ostatak nogometnog svijeta.
Kraj zasad uopće ne vide.
