Bivši hrvatski reprezentativac i nogometaš s najduljim stažem u Dinamu od svih koji ovog trenutka igraju za klub iz Maksimirske 128, za Jutarnji list je izjavio da je zaista ozlijeđen i da se nada skorašnjem povratku treninzima.

'Sva sreća da imam vidljivu kvrgu na trbušnom zidu, iznad pimpeka, pa se svatko može uvjeriti da sam ozlijeđen. Nisam trenirao još od povratka iz Moldavije, samo što to nismo razglašavali na sva zvona, baš zato da odmah ne krenu ove zavjereničke priče. Novinari su me ovog ljeta već bili strpali i u zatvor, i kaj sad? Biti otpisan i nije najgora stvar koju možeš o sebi pročitati.'

O kiksevima golmana, pa i o svojima, od kojih nikad nije bježao, čak je preuzimao odgovornost i za pogreške suigrača, Tomislav Butina je kazao: 'Nema gola koji Dinamov vratar može primiti, a da ga pola stadiona ne optuži da je kriv. Takvih supermena, sa sto ruku i nogu, ima valjda jedino u crtićima. A u posljednje dvije godine u Dinamu bio sam junak ili tragičar valjda za 52 života.'

Na kraju, bio je i vrlo konkretan glede pitanja bi li bio pričuva mlađima: 'Meni je u Dinamu čast biti na klupi, da si umišljam da trebam biti prvi vratar ili ništa, ne bih pristao na najmanji ugovor u svlačionici, 100.000 eura bruto. Ali to ne znači da ću se pomiriti sa statusom rezerve, čim se oporavim jurit ću na treninzima 100 posto da se opet nametnem treneru. Neću niti tugovati ako Lončarić ostane broj jedan, pa Fićo je golmančina! Nije dosad imao sreće sa zdravljem, uostalom, meni se lani otvorilo kad se on ozlijedio u Amsterdamu, pa sam opet dobio prigodu i po ocjenama novinara bio odličan protiv Ajaxa doma i u Bruxellesu.'