Umjesto u Dubaiju, Blanka Vlašić zimske pripreme odrađuje u Južnoj Africi. A prema onome kako je najbolja visašica svijeta opisala u svom dnevniku, 'dolje' toliko uživa da već sada ima destinaciju do kraja sportske karijere. Na svojim je stranicama www.blanka-vlasic.hr objavila dnevnik - jednostavnog naziva Moja Afrika, a objavljujemo ga u cjelosti.

Uvijek smo pokušavali na drugačiji način. Nije da nas nije išlo. Dapače. Onda smo složili dvoranu kao komadić nadnaravnog okruženja idealnog za trening. Kud ćeš dalje od toga. Otvoriš vrata dvorane i uđeš u okruženje iz atletske bajke.
Jedini problem je da ne možeš poput puža ponijeti tu svoju tvorbu sa sobom nekamo. Pomalo sam se osjećala taocem tog zlatnog kaveza.

A onda su počele pripeme za olimijsku godinu kada smo odlučili sve posložiti do prvog tjedna siječnja u našoj dvorani. Onaj šljakerski, težak rad, a potom na jug u Južnoafričku Republiku.

Ugodan noćni let i jutro na +30 stupnjeva. Trebalo mi je nekoliko dana da se saberem. Apartman koji smo koristili bio je baš onako radni, sportski. Automobilom koje smo iznajmili otišli smo po namirnice jer je pripremanje hrane prepušteno nama samima.

Nije mi teško palo, kao ni vožnja po lijevoj strani ulice, jer volim kuhati , a i teško je očekivati da mi netko može pripremiti hranu koja mi nakon dosta godina eksperimentiranja odgovara.

Prihvatljiva mekoća staze, dvije teretane, te atletsko okružje ispunjenog stadiona atletičarima i atletičarkama iz cijelog svijeta , garnirano toplinom afričkog ljeta, zrači izrazito radnom atmosferom. Svi su zaokupljeni svojim poslom i malo koga zanima netko drugi.

Nekoliko dana trebalo mi je da se počinjem opuštati daleko od pritiska, od obaveza koje svakodnevno uz treninge moram kod kuće uraditi. Duboko skrivena u džepu ovog velikog kontinenta svaka moja molekula gušta na toplini afričkog sunca.

Predvečeri uz bazen u društvu smo sa švedskom ekipom, s kojom otprije imamo dobru vibru. Oko nas je predivno raslinje, a zrak suh tako da je toplina koja usred dana dosegne 38 stupnjeva podnošljiva .

Na čistom zraku brzo se tamni, naravno vrijedi za one sretnike koji imaju dovoljno pigmenata. Hvala ti mama. U dane bez treninga propuštamo planirane izlete jer privilegija je ovdje biti malo lijen. Ali evo, obečajem, posjetit ću neke znamenitosti ako…

Kod nas se kaže ako ti sve ide od ruke stavi kamenčić u cipelu. E pa taj kamenčić mi ne treba kod ove moje ahilove tetive koja me tu i tamo zabrine. Znatiželjna sam da isprobam ove nove sprinterice koje su mi netom stigle jer bi trebale biti malko udobnije.

Sve u svemu, ova Moja Afrika mogla bi postati moj kutak za svaki sljedeći siječanj tijekom moje karijere. Da bar.