Blanka Vlašić plasirala se je u svoje peto finale visa na svjetskim prvenstvima. Od 2001. u Edmontonu propustila je samo finale u Helsinkiju, 2005. Te je godine operirala štitnjaču i na prvenstvu je došla tek pokušati nešto napraviti. Slično je i danas, ali rezultat je sjajan. Sve četiri visine (185, 189, 192 i 195) preskakala je iz prvog pokušaja, najčešće letvicu ostavljajući duboko ispod sebe te je skupila samopouzdanje.

'Računajući i finala na svjetskim dvoranskim prvenstvima dosta se je toga nakupilo. Nakon probnog skoka rekla sam sebi - što ti uopće radiš ovdje. Pogledala sam prema treneru Bojanu Marinoviću. On mi je rekao da je sve u redu, da skok dobro izgleda. Samo sam mu rekla da mi ne laže jer to nije bila istina', rekla je Blanka.

S obzirom na to da je u Južnu Koreju došla u posljednji trenutak razmišljajući da zbog ozljede mišića, koljena i na kraju Ahilove tetive odustane, pomišljali smo da uopće neće ni proći zahtjevne kvalifikacije. Kad ono, sasvim suprotno, Blanka je izašla na četiri visine i sve četiri preskočila bez problema, kao u svojim najboljim danima. Od ta četiri skoka, tri su bila ili preko dva metra ili tu negdje blizu.

'Kako se budila Hrvatska tako sam se budila i ja', rekla je Blanka misleći na vremensku razliku. Naime, kvalifikacije visa počele su u 3,45 po hrvatskom vremenu.

'Posljednji skok za finale bio je negdje oko pet ujutro po našem vremenu, baš u uru kada se budim u Splitu', istaknula je Blanka.

Nakon super odrađenih kvalifikacija vratilo se raspoloženje, vratio se osmijeh na lice.

'Bole me oba koljena, jedva sam sišla niz stepenice do miks zone. Boli me i Ahilova tetiva. Nisu to strašni bolovi, ali bole. Ali nema veze, ja sam u finalu', istaknula je naša najbolja atletičarka koja će u finalu hvatati novu veliku medalju i 100. natjecanje s preskočena dva metra. Samo da tijelo izdrži.