Ksenija Urličić tijekom više od četiri desetljeća karijere postala je jedno od najprepoznatljivijih imena hrvatske televizije. Bila je spikerica, voditeljica, urednica i autorica brojnih televizijskih projekata, no uz njezino ime godinama se vezao i nadimak koji je dovoljno snažno opisivao njezin karakter: 'Čelična lady' zabavnog programa HRT-a.

Iza tog nadimka nije se, međutim, krila samo stroga urednica koje su se suradnici ponekad pribojavali, već žena koja je imala vrlo jasnu viziju televizije i nije lako odustajala od svojih zamisli.

Bila je poznata po strogoći, ali je znala što želi

Ksenija Urličić nije skrivala da je kao urednica znala biti zahtjevna. Kada bi imala ideju, očekivala je da se ona realizira na način koji je zamislila, a u poslu nije voljela površnost ni improvizaciju ondje gdje je smatrala da joj nije mjesto.

Upravo zbog takvog pristupa dobila je reputaciju jedne od najstrožih, ali i najutjecajnijih televizijskih urednica. Nadimak 'Čelična lady' s vremenom je postao gotovo neodvojiv od njezina javnog imidža, baš kao što je uz njezino ime ostao vezan i nadimak 'mama Dore'.

I sama je znala govoriti o tome da nije uvijek bila laka za suradnju. Nije joj bilo problem povisiti glas kada je smatrala da se posao ne radi kako treba, no iza te strogoće stajala je želja da televizijski projekt bude što bolji.

Za velike projekte trebala je čvrsta ruka

Urličić je najveći dio karijere provela u razdoblju kada se televizijski program stvarao drukčije nego danas. Nije bilo društvenih mreža, streaming platformi ni neograničenog izbora sadržaja, a nekoliko televizijskih emisija moglo je privući golemu pažnju javnosti.

Kao urednica Zabavnog programa HRT-a stajala je iza brojnih projekata koji su obilježili televiziju. Među njima su bili 'Sedma noć', 'Dora', 'Jel' me netko tražio?' i brojni drugi formati, a njezin je utjecaj sezao i mnogo dalje od samog osmišljavanja emisija.

Za takve je projekte trebalo okupiti velike ekipe, koordinirati autore, voditelje, scenariste i produkciju te istodobno paziti na ono što će se na kraju pojaviti pred gledateljima. Urličić je u takvom sustavu bila osoba koja je željela imati kontrolu nad konačnim rezultatom, i upravo je zato njezina čvrstina postala dio televizijske legende.

Jedna od karakteristika koje su je izdvajale bila je otvorenost. Nije bila sklona diplomatskom biranju riječi kada bi procijenila da nešto nije dovoljno dobro, a tijekom godina nije se libila javno komentirati ni televiziju, ni estradu, ni stanje u domaćem showbusinessu.

Zbog toga je njezino mišljenje imalo posebnu težinu. Kada bi pohvalila neki projekt ili izvođača, ta je pohvala značila mnogo, baš kao što su njezine kritike znale izazvati pozornost.

Ipak, 'Čelična lady' nije značila da je bila bez emocija. Naprotiv, iza stroge profesionalne maske stajala je osoba koja je bila vrlo vezana uz svoje suradnike i projekte koje je stvarala. Mnoge je ljude prepoznala, pružila im priliku i pomogla im da naprave televizijske karijere.

Nadimak je ostao, kao i njezino nasljeđe

Danas, nakon njezine smrti, 'Čelična lady' više se može promatrati kao dio televizijske povijesti nego kao etiketa. Ksenija Urličić bila je žena snažnog karaktera koja je u vremenu velikih promjena ostavila vlastiti pečat na hrvatskoj televiziji.

Možda se nisu svi uvijek slagali s njezinim metodama, ali teško je osporiti rezultate. Emisije koje je pokretala gledale su se godinama, ljudi kojima je davala priliku postajali su televizijska lica, a Dora je postala projekt koji i desetljećima poslije zauzima važno mjesto u hrvatskoj popularnoj kulturi.