U duši reporter naviknut na rad uživo, Vlado Boban i u tako ekstremnim uvjetima ostaje smiren, spontan i fokusiran na rješenja, a ne na prepreke, pa ne čudi to da ga kandidati i ekipa doživljavaju kao čvrstu podršku usred televizijskog kaosa.

U razgovoru za tportal otkriva kako izgleda život daleko od studija i sigurnih sportskih terena, kako na setu s više od stotinu ljudi održava dobru atmosferu, balansira između producentskog tima i iscrpljenih kandidata te pronalazi mjeru između kritike i motivacije. Prisjeća se i najzanimljivijih trenutaka iza kulisa.

'Survivor' je jedan od najzahtjevnijih reality formata na svijetu – što je za vas osobno najveći izazov voditeljske uloge u takvom okruženju?

Da budem u dobrim odnosima s ljudima na setu. Više od 100 ljudi radi iza kamere i bitno je da vlada dobra kemija među njima. Pogotovo na relaciji producenti – urednici – voditelji. Zahtjevno je to zbog tog formata, zbog nepredvidljivih vremenskih uvjeta, psihološkog pada kandidata… i sve to nekako treba držati u balansu. Ona nit da znate kada kritizirati, a kada motivirati jedna je od ključnih.

Koliko slobode imate kao voditelj u interpretaciji situacija na terenu ili se sve strogo odvija po scenariju? Biste li štogod promijenili u formatu da imate potpunu slobodu?

Imam je jako puno jer sam u duši zapravo reporter koji je navikao raditi uživo sa slušalicom u ušima. U režiji u slušalici čujem iskusnog urednika Marina Srbotnjaka, koji zna svoj posao i trudi se oko najava i pitanja, ali daje mi puno slobode. Ponekad se konzultiramo i s Darkom Pauničićem, urednikom sa 'zelene' strane, također čovjekom s puno iskustva i znanja. Obojica rade na reality formatima 20 godina.

'Survivor' je maraton

Kamere bilježe dramatične trenutke, ali što se događa između snimanja, a što publika nikad ne vidi?

Imam 100-injak videa iza kulisa: krave, veprove i tarantule kako hodaju između kamera dok oni trče, kako se gleda 'VAR' provjera nekih poena do raznih medicinskih intervencija liječnice Snježane koje se ne vide u epizodama.

Imate li instinkt za prepoznavanje toga tko će daleko doći – i koliko vas taj osjećaj vara?

Užasno me vara. Kako prošle sezone, tako i ove. Neki kandidati za koje mislim da odmah idu doma odu skoro do kraja. Što se događa u glavi i koliko je tko psihički spreman, to tek u kasnijim tjednima počne dolaziti do izražaja. 'Survivor' je maraton. Ako ste dva tjedna loši, ne znači da nećete biti super treći tjedan. Neki kandidati se dižu kako show odmiče.

Koji vas je natjecatelj do sada najviše iznenadio – u pozitivnom ili negativnom smislu?

U negativnom neki natjecatelji od kojih smo više očekivali, da će otići daleko. Shvatili su da je to puno teže nego na televiziji. U pozitivnom nekoliko njih, pogotovo kod žutih, koji su došli psihički i fizički spremni i zaista dominirali. Prepoznat ćete ih.

'Kažu da sam smiren i stabilan'

Koliko sve oko showa pratite u slobodno vrijeme – gledate li snimke, pratite li reakcije publike?

Jako malo, iskreno. Slabo sam aktivan na društvenim mrežama, ali jave se ljudi. Nekad bude pohvala, nekad kritika. Treba biti svega, sve je to normalno. Bitno je da prate i gledaju. Uglavnom pogledam nešto ciljano i tehničke stvari: što mogu poboljšati, kako je nešto montirano… profesionalna deformacija. A i što sam stariji, sve manje se volim gledati na ekranu. Puno starijih kolega ima istu 'bolest'. To je ipak moj posao, volim ga raditi, često uživam u njemu, ali kad sam kasno navečer doma, radije upalim film.

Kakvi ste vi u kriznim situacijama?

Kako-kad. Kažu da sam smiren i stabilan. Možda na van (smijeh). Trudim se biti konstruktivan i zanimaju me prijedlozi i rješenja, a ne to da je sve loše i teško. Zanima me kako doći do nečega, ne zanimaju me prepreke. Ako su opcije a), b) i c) nemoguće, tražim opciju d).

Kad biste morali preživjeti tjedan dana na otoku samo s jednim natjecateljem iz dosadašnjih sezona 'Survivora' – koga biste odabrali i zašto?

Pojma nemam, evo, s obzirom na to da mi se baš nedavno javio, sjetio sam se jednog! Goran Kaleb iz prošle sezone. Čovjek kuha, lovi, užasno je snalažljiv i dobar lik. Vjerojatno bih s njim uspio preživjeti nekoliko dana.

'Produkcija se pobrinula da nam je top'

Kako obitelj i prijatelji podnose vašu odsutnost i tko vam je najveća podrška?

Nećaci i djevojka su mi podrška. I znam da im bude posebno teško. S obzirom na to da ne radim na naftnoj platformi i da danas postoje pametni mobiteli, ipak mi je malo lakše nego generacijama prije mene.

Što vam najviše nedostaje dok radite, a daleko ste od doma - ljudi, grad, hrana ili privatnost?

Ljudi, druženja. Na Dominikani imam vrhunski smještaj, stvarno mi s te strane ne fali ništa – tu i tamo neka dobra teletina, sarma ili lešo junetina, haha. Nema toga tamo. Zaista, produkcija se pobrinula da nam je top.

Kako izgleda vaš 'normalan dan' kad se ne snima, kad ne radite?

Popijem kavu u prekrasnom kafiću u resortu u kojem sam smješten. Ima jezero, golf… Melrose Place. Pa odem do pajdaša Martina do Dominicusa, a treba mi 15 minuta vožnje. Tamo ima prekrasna plaža pored njegovog drvenog bara na plaži. Malo diskutiramo o sportu i politici. Okupam se, more je uvijek toplo. Navečer malo treniram, čujem se s djevojkom ili roditeljima i upalim neku seriju.

Što vam je must-have rutina?

Ništa posebno. Espresso, dva nakon doručka.

Koji vam je najdraži način punjenja baterija nakon intenzivnog snimanja?

Malo treniranja, džoging i malo knjiga navečer. Tu i tamo se dohvatim pisanja za gušt.

Kad biste morali opisati sebe u tri riječi, koje bi to bile?

Zbunjen, uporan, spontan.