Razloge iz kojih ljudi vole Louisa CK-ja kao stand-up komičara vrlo je lako objasniti: čovjek je jednostavno smiješan, i to na neki istodobno brutalan, prostački, ali i nježan, osjećajan, pa i mudar način. Njegovi su šlagvorti nerijetko šokantni, a u njima je posebno dragocjeno to što zapravo nisu obični šlagvorti, nego ideje, bolje reći misli, često iskopane iz najmračnijih zakutaka utrobe. Louie nije za svakoga, a povrh toga, svatko će u njegovu humoru pronaći nešto što mu je možda malo ipak previše, no kada gledate njegove stand-up nastupe, potpuno vam je jasno zašto ga publika voli i zašto mu se smije. Osim što je duhovit, mudar i nekako drugačije neurotičan od tipičnog njujorškog vudialenovskog komičara, izuzetno je vješt. Mi koji smo ga imali izuzetnu sreću gledati uživo, vidjeli smo i da ništa u njegovu nastupu nije slučajno. On kontrolira svaki uzdah publike, svaki svoj pokret, svaku riječ i svaki ton. Uzme li se u obzir to da se do današnjeg uspjeha probijao od osamnaeste (sada mu je 46 godina), nije ni čudo. Minuli rad se isplatio.

No dok su razlozi iz kojih publika voli stand-up komediju Louisa CK-ja više-manje očiti, situacija s njegovom TV-serijom 'Louie' mnogo je složenija. Te razloge nije tako lako objasniti, a nije ih lako objasniti zato što je riječ o seriji koja općenito izmiče klasičnim definicijama i žanrovima. Je li komedija? Vrlo često jest, jer Louie jest komičar, u seriji se prikazuju dijelovi njegovih stand-up nastupa i neke bizarno-smiješne situacije iz života. Je li drama? Jest i to, jer ne u jednom trenutku Louie nam prikazuje scene iz okrutnog i prljavog velegradskog života, bavi se teškoćama roditeljstva, progovara o religiji i strahu na kojemu je utemeljena... Je li eksperiment? I to ponekad jest, jer osim nerijetkih fantastičnih sekvenca koje kao da su iznikle iz nečije noćne more ili LSD-tripa, redovito pomiče granice gledateljske izdržljivosti na pametan, kreativan način, kršeći sva pravila klasične TV-serijske dramaturgije, gubeći likove po putu, ponovno ih pronalazeći, ponekad rastežući priče u nekoliko epizoda, a ponekad se više nikada ne vraćajući na istu temu, a o tome da mu bivšu suprugu malo glumi bijela, a malo crna glumica bolje da i ne govorim. Ono što serija definitivno jest je autorska, nepredvidljiva, nevjerojatno originalna i ODLIČNA.

Nakon odrađene tri sezone takve serije, Louis CK od predsjednika televizijske kuće FX zatražio je godinu dana stanke i ovaj mu je to odobrio. Fanovi su bili nezadovoljni, djelomično zbog iskrene naklonosti prema seriji i njezinu autoru, a djelomično zbog toga što suvremeni bingeri televizijskih serija u svojoj nezasitnosti ne razmišljaju o tome da se čovjek koji na jednoj seriji radi gotovo sve - piše scenarije, glumi glavnu ulogu, režira, montira i još štogod - nakon tri godine takvoga tempa mora malo umoriti te da mu je potreban odmor da bi opet mogao dostići očekivanu razinu kvalitete. Sudeći po onome s čime se Louie vratio 5. svibnja - i on i predsjednik FX-a bili su potpuno u pravu.

Prva epizoda, u kojoj Louie ima problema s kičmom (što je jedan od razloga iz kojih je naslov epizode 'Back' - drugi je, naravno, povratak serije na ekrane), karta s prijateljima, kupuje dildo, komentira kćerinu zadaću u kojoj piše pismo AIDS-u i ljuti se na smetlare, svojevrsni je podsjetnik gledateljima o čemu je ovdje riječ. Sredovječni poluluzer u velegradu svakodnevno se susreće s izazovima, začudnostima i poniženjima vlastita života. Odlazeći na odmor od serije, Louie je u nekim intervjuima rekao da bi htio re-pilotirati seriju i ta je epizoda bila otprilike to, svojevrsno ponovno upoznavanje s našim miljenikom. Druga je epizoda već bila pravo malo remek-djelo i ono što od Louieja - teško je reći očekujemo, jer je bilo što u njegovu showu vrlo teško predvidjeti ili očekivati, ali bila je svakako ono zbog čega Louieja jako volimo. U njoj on upoznaje nevjerojatno zgodnu manekenku, koja pokazuje interes za njega iz sasvim neobjašnjivih razloga. Lako za to kako Louie izgleda, ali žena ga upoznaje na eventu gdje nastupa i nastup mu je toliko grozan da se nitko normalan ne bi zainteresirao za njega, a takav je i kasniji razgovor između dvoje slučajnih partnera. No Louie se ne zadržava samo na običnom samoismijavanju zbog takvog nevjerojatnog spoja - on ga jednim incidentom podiže za još deset stepenica užasa više, no da biste saznali o čemu je riječ, morat ćete pogledati epizodu. Vrhunac je zasad, barem po mojem mišljenju, ipak dosegao u trećoj epizodi četvrte sezone, gdje sam sebe stavlja u ulogu čovjeka s predrasudama prema ženama prekomjerne tjelesne težine. Trenutak u kojemu to čini jedan je od briljantnijih trenutaka na televiziji u... ni sama ne znam koliko.

'Louie' je, dakle, i dalje jedna od najzanimljivijih serija na američkoj televiziji. Nije za svakoga - to sigurno, ali za one koji vole Louiejev način razmišljanja, njegovu sklonost da u fikcijskoj verziji vlastita života razglaba probleme iskopane iz onih dijelova svijesti koje se sami sebi bojimo priznati, ali i za one koji, za promjenu, vole gledati stand-up komičara koji nekim čudom zna i glumiti i režirati i još svašta nešto filmsko - ovo će i dalje biti prava poslastica. Samo nemojte očekivati da ćete se naglas smijati svake dvije minute. Nije to takva serija.