Sinoćnja promocija nove knjige Josipe Pavičić okupila je njezine brojne kolege i prijatelje iz estrade, no najviše pažnje privukao je naočit muškarac, u čijem je zagrljaju najopuštenije pozirala. Nije riječ o nikakvoj novoj ljubavi, već mlađem bratu Anti, koji joj je oduvijek bio najveća podrška
Spisateljica i poučavateljica tehnika za samorazvoj, Josipa Pavičić, sinoć je predstavila svoju novu knjigu koja nosi naziv 'SADA - Umijeće življenja u sadašnjem trenutku'. Promocija se održala u zagrebačkom restoranu, a ondje su se okupile i brojne osobe s estrade, koji su na ovaj način još jednom pokazali da su Josipi podrška.
vezane vijesti
No, najviše je pažnje privukao visok i atraktivan muškarac, s kojim je Josipa rado pozirala pred okupljenim fotografima i nije trebalo dugo da se dozna o kome je riječ.
Bio je to Josipin osam godina mlađi brat Ante Pavičić koji je završio Višu vatrogasnu školu, i kojeg je spisateljica već objavljivala na svom Instagram profilu. Osim njega, Josipa ima i tri godine starijeg brata Josipa, koji je kriminalist.
'Bila sam divlja kao djevojčica, ali uvijek smo se moja braća i ja dobro slagali. Kako sam u centru nakon potresa moj stan je to teže primio. Imam radove u stanu pa mi brat pomaže. To se zove bratska solidarnost', ispričala je Josipa Pavičić svojedobno za tportal.
Jako je povezana sa svojom obitelji što često ističe u svojim medijskim istupima. S obitelji je, tijekom rata, godinu dana živjela u Frankfurtu, a potom je kratko živjela u Rijeci pa u Novalji na otoku Pagu, gdje je završila osnovnu školu.
PRIVUKLA PUBLIKU
Danijela, Minea, zgodni brat Ante: Pogledajte tko je sve došao na promociju nove knjige Josipe Pavičić
Obitelj je uz Josipu bila kao najveći oslonac u vrijeme dok je vodila bitku sa zloćudnom bolešću. Kad god joj se ukaže prilika odlazi u voljenu Škabrnju. Svoje mjesto opisala je i u svojoj knjizi 'Šest milimetara':
'Ja sam škabrnjsko dite. Bože, danas mi se to čini nestvarnim, kao da je to bila neka druga djevojčica. Kužiš? Čudno mi je da sam dva desetljeća unazad svjedočila ubijanju i masakru nad civilima. Ti su civili bili moji rođaci, moja velika obitelj, oni s kojima sam išla u lov s praćkom, igrala pikule i preskakala laštrik. Na dan primopredaje unakaženih tijela, moj je smijeh zamro.
Eh, ne mogu ti opisati težinu na prsima, a ni težinu u zraku kad su počeli otvarati crne vreće pred nama koji smo ostali živi. Moja je Škabrnja tog dana umrla. A vjeruj mi, u svakome je od nas tog hladnog mjeseca studenog nešto odletjelo u visine. Možda krik, možda vapaj možda nemoć. Majke su pokopale svoju djecu, djeca svoje majke i očeve. Nije to normalno. Ali je bilo tako. I točka'.
