Mi još uvijek imamo neke alate, kojima, istina sve teže, dolazimo do saznanja o gledanosti, i zato mogu reći da je serija, s obzirom na termin emitiranja, ukupnu gledanost HTV-a i tu vrstu sadržaja, bila vrlo solidno gledana. Nisam ovlašten iznositi točan podatak, ali mogu reći da sam ugodno iznenađen. No 'Počivali u miru' ionako nisu rađeni da bi konkurirali za vrhove gledanosti, ali komentari najrazličitijih gledatelja koji dolaze do nas preko društvenih mreža jako su dobri.

Treba li javna televizija ulaziti u konkurentsku borbu za gledanost s komercijalnim televizijama?

Uvjeren sam da ne samo da treba, nego i mora, ali iza toga ne smiju stajati puki komercijalni interesi. Javna televizija ima možda i primarnu funkciju javnog utjecaja, a kao najveći i najskuplji masovni medij u državi, to ne može ostvariti bez kompetitivne gledanosti. No, davno su prošla vremena kada se gledanost promatrala samo linearno, na jednom kanalu, na općoj populaciji. Mislim da se na HTV-u danas postepeno prihvaća tehnološki i društveno moderan pogled na gledanost i konkurentnost, kakav njeguju neki od najuspješnijih javnih servisa u Europi. Javna televizija mora zadovoljiti i razne elite, uske grupe, ali i najšire mase. Naravno da je puno teže biti i kvalitetan i zastupati neke vrijednosti i još pritom i popularan. Ali zato javna televizija prikuplja ogromna sredstva, zato će i nakon restrukturiranja imati puno više djelatnika nego komercijalne televizije i zato se od njih ima pravo očekivati više.

Može li se javnim sadržajima, ustrajavanjem na društvenim vrijednostima i kvaliteti uopće probiti kraj prevladavajuće trivijalizacije i komercijalizacije medija?

Jako je teško, a HTV je prilično devastiran i zastario u smislu tehnologije, unutarnje organizacije, obrazovanja vlastitih kadrova i postojanja stručnih standarda i procesa koji bi to olakšali. Ovo je za HTV izrazito težak, ali čini mi se i uzbudljiv trenutak. Ova generacija ima priliku napraviti nešto novo, suvremenije i kvalitetnije, što će dugoročno donositi korist hrvatskoj javnosti. Ma kako se ponekad činilo da se sve raspada po šavovima, mislim da se zapravo radi o zdravim i dobrim procesima. Mnogo toga zbiva se istovremeno, a najteže je do promjena doći u finalnom rezultatu, onom koji gledatelji vide. To je proces koji zahtijeva vrijeme.

Kakav je u tome interes jedne privatne marketinške grupacije? Kako se vi uklapate u javni interes? Čini mi se da je upravo Vas više puta prozivao Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a, kada je govorio o nedopustivim vezama nezavisne produkcije i marketinških agencija…

Naš je interes kvalitetan i uspješan sadržaj. Ja vodim poslove proizvodnje TV sadržaja i oni nisu direktno vezani uz marketinške poslove. To je jedna od djelatnosti u Grupi. Vjerujem da smo ovom serijom ostvarili razne aspekte javnog interesa. Ne znam je li Hrvoje mislio na nas, ali svakako se jako zabunio, kada je govorio o nespojivosti marketinških tvrtki i nezavisne TV produkcije. U cijelom svijetu, pa i u našem neposrednom okruženju, u regiji, sve značajnije marketinške tvrtke ušle su zadnjih desetljeća i u proizvodnju TV sadržaja, a u Americi je to bilo i davno prije. Imam dojam da nas se s raznih strana stalno pokušava svađati s HAVC-om i Hribarom, a za to ne vidim razloga, osim besparice u kojoj se svi nalazimo. Cijenim ono što se napravilo u HAVC-u i nadam se da će HAVC pružiti podršku i nezavisnim TV producentima, koji su još uvijek u jako teškom položaju. U svakom slučaju, jako mi je dobro poznata europska zakonska regulativa iz ovog područja i nigdje nema baš nikakvog spomena niti ograničenja kada su u pitanju marketinške agencije i nezavisna produkcija. To je čista besmislica. U Europi se neovisnost utvrđuje prvenstveno kroz dva kriterija, a to su vlasnička (ne)povezanost s televizijskim nakladnicima te zadržavanje sekundarnih prava, odnosno autorska izvornost sadržaja koji se nudi.

Za miješanje marketinga, medijske kreative i prikrivanje vlasništva, Aljošu Roksandića i Vas nedavno su optužili novinari ugaslog dnevnika 21. stoljeća – jeste li doista bili suvlasnikom ovog medija?

Ne znam koliko se puta u Hrvatskoj netočna tvrdnja mora demantirati da bi netko shvatio da se laž ne smije ponavljati. Tu očito ni sud ne pomaže. U svakom slučaju, to ne dolazi od većine novinara 21. stoljeća, nego od nekolicine. Marketinška tvrtka ne smije se nikad naći u poziciji vlasništva nad medijem, ali je legitimno i nerijetko da sudjeluje u oblikovanju prezentacije medijskog sadržaja u onom obimu u kojem taj sadržaj definira brend, i neke to očito zbunjuje. Žao mi je da to nekoga smeta, ali takav je to posao. Digitel u tom projektu nije imao nikakvu skrivenu ulogu, niti je u bitnim stvarima izašao iz okvira svoje industrije i ne pada mi na pamet polemizirati sa zlonamjernim interpretacijama nekolicine onih koji su proizvod povukli u propast ili su je priželjkivali. Puno je dobrih i vrijednih ljudi na tom poslu izgubilo i danas su nažalost, kao i mi, laka meta raznih manipulatora. Naša je najveća pogreška to što kao tvrtka nismo zadržali profesionalnu distancu i osigurali svoja potraživanja, nego smo do kraja voluntaristički pokušavali pomoći malom izdavaču da spasi posao. Taj entuzijazam i lojalnost klijentu puno puta do sada doveli su nas do trijumfa. Ovaj puta nas je povuklo dolje, zajedno s novinama. Nema nikakve sumnje da smo tu donijeli razne krive odluke, ponajprije na vlastitu štetu.

Vratimo se TV produkciji: smatra se da Vi, zahvaljujući velikim marketinškim budžetima, na neki način ucjenjujete televiziju da Vam taj novac vraća kroz produkciju…

Sjajno je kako se kod nas olako paušalno nabacujemo optužbama, koje u svojoj biti predstavljaju kaznena djela, a da za njih ne postoje niti indicije, niti neke razumne logike, a kamoli dokazi.Ne čini li vam se da bismo onda valjda puno više radili s komercijalnim televizijama, kamo odlazi 80 posto tih marketinških budžeta i gdje bi se takvi dogovori mogli postizati čak i legalno? No, za njih već godinama, kao i nitko drugi, ne proizvodimo ništa. Ne mislite li da bi na javnoj televiziji morao postojati neki trag ili svjedok takve ucjene? Na kraju, a zašto bi pobogu javna televizija pristajala na takvu ucjenu? Na HTV-u nismo prošli na dvije trećine natječaja na koje smo se prijavili. Ring Multimedia u sedam je godina dobila tri projekta na HTV-ovim natječajima i svi su turbo uspješni. Prije više godina napravili smo dvije telenovele koje su ocijenjene kvalitetnima, oborile sve rekorde gledanosti, uspješno se prodale u široj regiji i do sada se HTV-u itekako isplatile, a zadnje dvije godine radimo na seriji 'Počivali u miru', za koju vjerujem da podiže neke standarde, otvara prvi puta neke važne teme i razvija jednu djelatnost. Profiti na tim projektima ne prelaze pet posto uloženog novca, što niti je neki velik novac, niti je izvan standarda te djelatnosti. Na 'Počivalima' prvu zaradu očekujemo tek od eventualne postprodaje na drugim tržištima. Savršeno je jasno da su u trokutu država/regulator – televizije – neovisni producenti, ovi potonji daleko najslabija karika koja ni formacijski niti financijski ne može nametati ništa drugim dvjema stranama. U korijenu problema su prvo neadekvatni zakoni, potom neviđena ignorancija i zaplotno nagodbenjaštvo regulatora koji je omogućio da se ne primjenjuju ni zakonski minimumi za funkcioniranje jedne kreativne i gospodarske djelatnosti, a onda je tu i pozicija moći koju donosi televizija – bilo kao korporacija, bilo kao pojedinac koji ju predstavlja bez ikakvog ozbiljnog nadzora. Udruga nezavisnih TV producenata zalaže se za dosljednu primjenu europskih zakona i transparentnost. Simptomatično je to da radimo jako malo, poslujemo s nulom ili gubicima, praktično nestajemo kao posao i svima smo sumnjivi. Mislite da je nekome to privlačna pozicija? Pa to je borba za život.

Zbog čega nam je uopće potrebna nezavisna produkcija? Nekada je sve proizvodila državna televizija i opći je dojam da je kvaliteta bila puno bolja…

To je dojam koji se često koristi demagoški. Ako baš hoćete, Televizija Zagreb je u 40-ak godina proizvela desetak dramskih serija koje pamtimo kao kvalitetne, a dobar dio njih danas prolaze na nostalgiju, a ne vrhunski scenarij, režiju, glumu… Znate, autor jedne od najboljih, Krešo Golik, bio je moj mentor i pričao mi razne detalje o nastanku 'Gruntovčana'. Kada je serija nastajala, nisu ih ni voljeli ni cijenili. Pa ipak, radila se deset puta sporije i koštala barem pet puta više nego danas 'Počivali u miru'. Svi, u struci i izvan nje, dočekivali su takav projekt kao događaj godine u kulturi i društvu. Neke se stvari više nikada ne mogu vratiti na isto. Danas televizija treba počivati na drugačijim osnovama. Jedna od ključnih koje promovira europsko zakonodavstvo i famozna 'direktiva', jest pluralizam u proizvodnji sadržaja. Ona, osobito od javnih televizija traži da potiču samostalnost u idejnom, kreativnom i poslovnom smislu malih nezavisnih subjekata koji umjesto da budu uniformirani i potpuno zavisni od jednog centra moći, šire prostor stvaralaštva i različitosti u proizvodnji televizijskih sadržaja. To je temelj za slobodno, otvoreno i pluralističko društvo, ali i temelj za razvoj kreativne industrije koja je jedan od europskih strateških ciljeva.

Vama su predbacivali i cijenu produkcije serije?

Nama su predbacivali sve živo. U jednom se trenutku činilo da će 'Počivali u miru' ostati prvi bunkerirani TV sadržaj otkad je Hrvatske. Mi smo morali proći provjere kakve nikad nitko nije prošao na HTV-u. Ali nije pronađena niti jedna konkretna zamjerka. Mislim da su se neki ipak ponajprije bojali tema koje serija otvara, koje su očito još uvijek tabu u našem društvu. Cijena serije realno je preniska. Oko 800.000 kuna po epizodi. Dovoljno je da je usporedite s najjeftinijim filmom uz podršku HAVC-a. Nema ni jednog ispod dva-tri milijuna kuna, čak i ako se radi o komornoj drami s par glumaca i par lokacija. A sve je isto – i tehnika i ekipa i svi drugi troškovi. Serija 'Počivali u miru' ima oko 150 glumačkih uloga, pri čemu se uglavnom radi o prvoj glumačkoj ligi i prosječno dvadesetak lokacija po epizodi. Realno, možda bi nas se moglo optuživati za dumping. No toga se izgleda još nitko nije sjetio.

Jednodušna je ocjena da je serija kvalitetna, ali i jako mračna… Kako je nastao scenarij za 'Počivali u miru'?

Jako sam zahvalan kritičarima koji su nam na osnovi odgledanih epizoda podijelili ocjene u superlativima i time nam pružili veliku podršku. Jako ponosni na ono što smo napravili, ali smo svjesni da to nikako nije bez mana i da smo tek na početku puta usvajanja standarda kvalitete koji će biti europski konkurentni. Na tom putu najvažnije i najteže poglavlje zove se scenarij i na tom je planu moguće ostvariti najveći napredak. Ja sam osobno veliki fan serije 'Odmori se, zaslužio si'. Za mene je to premium hrvatski dramski proizvod, i to ponajviše zbog scenarija i genijalne Vere Zime. No to je teren po kojem se na ovim prostorima ide već dugo i sakuplja se iskustvo. Mi smo se upustili u nešto novo i drugačije, a čini mi se i malo teže. Na početku smo pronašli scenarij koji su prije više godina razvijali Goran Rukavina i Koraljka Meštrović i otkupili prava. Učinio nam se jako zanimljiv taj motiv istraživanja priča zatvorskih grobova, kao i atmosfera priče. No izvorni scenarij bio je pomalo univerzalan, nije bio smješten u konkretno vrijeme i prostor. Kako Koraljka nije imala volje iz postojećega raditi novu priču, ja sam napravio obradu. Prvenstveno sam želio govoriti o našem vremenu i prostoru. Mislio sam da tranzicija zaslužuje takvu priču i da trebamo govoriti o najgorim stranama raspada društvenih vrijednosti koje smo inače skloni gurati pod tepih. Uveo sam liniju koja govori o politici i medijima, izmislio lik novinarke Lucije Car i napisao prvu verziju prve epizode. Zajedno s Robertom Tomljenovićem i našim dramaturgom s HTV-a Dragom Kekanovićem, postavili smo okvire priče i definirali sve ključne likove. U pisanju su nam se onda priključili Ivor Martinić, Ivan Turković Krnjak i Saša Podgorelec. Saši je dobro legla priča pa je on na kraju napisao najviše epizoda i scenariju u pravom smislu dao završni touch. No treba reći i da je redatelj Goran Rukavina stalno davao značajan kreativni doprinos priči i osobito atmosferi.

Među onima koji žive ili pak 'počivaju u miru' u Vašoj seriji gotovo da nema nevinih – dosta je to depresivna politička slika Hrvatske u posljednjih dvadeset godina?

Ono što htjeli pokazati jest ta individualizacija krivnje i odgovornosti o kojima se često govori, ali se uglavnom ostaje na razini fraze. Željeli smo reći da zlo može nastati svugdje i da svatko od nas mora odgovarati za sebe. Zlo može biti u korumpiranom medijskom uredniku, u Udbinom ubojici, ali i u okrutnom ocu, ratnoj žrtvi željnoj osvete, nekom usputnom rasistu, sitnom varalici… Serija kroz stalne promjene vremenskih razdoblja koja se isprepliću u cjelinu, zapravo govori o nekom kontinuitetu našeg nebavljenja samima sobom i nedovršavanju priča, zbog čega se zlo vrti u krug, mijenja obličja, ali poput duha koji nije završio svoje zemaljske poslove – ostaje stalno tu i ne donosi mir. Društvo se ne može mijenjati ako se ne gledamo u ogledalo. Ne mislim da TV serija može mijenjati društvo, ali može biti ogledalo.

Planirate li nove nastavke?

Serija je u početku zamišljena kao trilogija, a trenutno pišemo drugu sezonu. Vječiti smo optimisti, premda radimo mračnu seriju! Prva sezona će za mjesec dana na međunarodno tržište u Cannesu, pa bi bilo jako lijepo kad bismo mogli obećati nastavak.

Očekujete dakle bolju budućnost za nezavisnu TV produkciju u Hrvatskoj?

Možda sam naivan, ali, da, vjerujem u to. Vjerujem da će novo vodstvo HRT-a imati sluha za nas, vjerujem i da će Ministarstvo kulture stati iza nas, vjerujem da će natjerati regulatora da se kvote domaće nezavisne produkcije konačno počnu primjenjivati i na komercijalnim televizijama, da će naša udruga početi dobro surađivati s HAVC-om… Kreativna industrija je treća najjača industrija Velike Britanije, a tako je bilo nekada i u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Danas u Hrvatskoj ima više mladih autora i producenata nego što ih je ikada bilo i ako im se pruži prilika, oni mogu mijenjati sliku Hrvatske u svijetu, a mogu stvarati i izvozni proizvod, a ne samo trošak.