Jane Sibbett, nezaboravna Carol iz kultne serije 'Prijatelji', danas je daleko od holivudskih reflektora. Nakon bogate glumačke karijere i osobnih preokreta, okrenula se duhovnosti i postala iscjeliteljica energijom, otkrivajući pritom sasvim novu stranu sebe i inspirirajući druge na putu osobne transformacije.

Prekid uspješne karijere

Sibbett je široj javnosti postala poznata upravo kroz ulogu Carol, bivše supruge Rossa Gellera, koja je zajedno sa svojom partnericom Susan izazvala brojne reakcije u tadašnjoj televizijskoj industriji. Ta je uloga bila revolucionarna jer je prikazivala istospolni par u jednoj od najgledanijih humorističnih serija svih vremena, čime je Jane Sibbett postala pionirka u prikazivanju LGBTQ+ likova na malim ekranima. Osim u 'Prijateljima', ostvarila je zapažene uloge i u seriji 'It Takes Two', a njezina se karijera tada činila nezaustavljivom.

U intervjuu za magazin People Sibbett je iskreno progovorila o razlozima svoga povlačenja iz filmske industrije. Nakon godina provedenih pred kamerama, osjetila je duboku potrebu za promjenom. Istaknula je kako je željela pronaći smisao izvan reflektora i dati svoj doprinos na drugačiji način. Obitelj i osobni razvoj postali su joj prioriteti, a užurbani ritam Hollywooda više nije odgovarao njezinim životnim vrijednostima. Shvatila je da želi pomagati ljudima na dubljoj razini, a ne samo kroz zabavu.

Odlazak iz Hollywooda

Nakon odlaska iz Hollywooda, Jane Sibbett posvetila se radu na području duhovnosti, iscjeljivanja i osobnog razvoja. Postala je motivacijska govornica, voditeljica radionica i mentorica, pomažući drugima da pronađu svoj put i unutarnji mir.

Dok je živjela u Topangi u Kaliforniji, Sibbett i njezin tadašnji suprug Karl Fink osjetili su duhovni poziv. Tijekom tog razdoblja organizirala je ženske krugove, okupljajući između 15 i 100 žena, ovisno o danu. 'Dolazile su u moj dom, a kasnije i na moj ranč, gdje smo radili mnogo duhovnog rada,' prisjeća se.

Unatoč tome, glumica iz serije 'Herman’s Head' osjećala je duboku želju preseliti se na Havaje. Godine 2015. zajedno su spakirali stvari i preselili se na otok, gdje su osnovali produkcijsku kuću Wild Aloha Studios i nastavili surađivati, postavši i glavni govornici na Big Island Film Festivalu. 'Suprug i ja smo se razveli dok smo bili na Havajima, i bila sam na koljenima jer mi je srce bilo slomljeno. Dio toga bio je i moj osobni teret s kojim sam se morala suočiti,' iskreno priznaje.

Pronalazak novog puta

Nakon osobne transformacije, Sibbett je pronašla novi put – iscjeljivanje energijom. 'On i ja smo producirali dokumentarce o iscjeliteljima koji sebe ne nazivaju iscjeliteljima, a jedan od njih bio je Abdy Electriciteh. Moj rad s njim odjednom je postao dio te organizacije, jer sam jako sklona suradnji i željela sam da svi budu uključeni,' objašnjava. 'Taj iscjelitelj zamolio me da prijeđem s dokumentaraca na produkciju događanja uživo, što je bila savršena sinteza mog vjerovanja u njegov dar i onoga što sam radila nakon 'Prijatelja'.'

Sibbett priznaje da je zapravo vrlo sramežljiva osoba, pa joj je bilo izazovno stati pred publiku i cijeli dan predstavljati iscjelitelja različitim ljudima, svaki put s novom pričom. 'Tada sam počela osjećati kako izvorna energija ili Božja energija prolazi kroz mene,' dodaje.

Jedno je vodilo drugome i ubrzo se Sibbett potpuno posvetila svijetu energetskog iscjeljivanja. Prvi put to je doživjela na jednom od Electricitehovih događanja. 'Dotaknuo me po 'trećem ok'’ i pala sam, izgubila svijest i bila u stanju blaženstva oko sat vremena. Nije bilo misli, nije bilo straha, samo – ne možeš to ni opisati, ali s druge strane, danima kasnije, osjećala sam čisto blaženstvo. Neki su mi tada rekli: 'Vidimo svjetlost koja izlazi iz tvojih ruku’, jer su mi ruke, dok sam bila u transu, počele 'plesati'.'

To je bio početak njezinih 'plesnih ruku'. 'Probudio me sljedeće jutro – moje ruke su me probudile. Plesale su iznad moje glave, a ja sam ih promatrala s fascinacijom, bez straha, bez misli, samo gledajući kako se svaki prst samostalno pokreće. Pokazivale su mi kako se mogu kretati neovisno o meni,' prisjeća se Sibbett.

Ono što izdvaja Sibbettinu praksu jest činjenica da nikada nije bila formalno educirana u energetskom radu ili tradicionalnim metodama iscjeljivanja. 'Ne bih to nazvala Reiki. Moje ruke su jednostavno počele plesati, jer nikad nisam bila trenirana u Reikiju, pa ni ne znam što je to. Vjerujem u to, ali to nije ono što ja radim. Ovo nije bilo naučeno, to je došlo potpuno razvijeno, odmah,' objašnjava.

Iako je uživala u organiziranju događanja i pomaganju ljudima, priznaje da nikada nije željela biti iscjeliteljica. 'Nikad to nisam željela, nisam to tražila, samo sam se htjela vratiti glumi. To mi je bilo puno zabavnije. Nikad nisam imala aspiracije biti iscjeliteljica. Kad sam radila s iscjeliteljima, vidjela sam kroz što sve prolaze i pomislila – to nije nešto čemu bih težila.'

Razmišljajući o svom duhovnom daru, Sibbett prepoznaje kako ju je glumačka karijera pripremila za to. 'Kao glumica, bila sam trenirana potpuno se prepustiti priči i postati posuda za ulogu. Glumci znaju da ih lik preuzima. U nekom trenutku se predaš, pa razumijem zašto je moje tijelo naučeno prepustiti se. To je ta glumačka crta,' ističe.

Danas, kada ne radi na svojim memoarima, Sibbett vodi individualne i grupne online sesije, kao i retreatove. Sudjeluje i u novom umjetničkom projektu 'Noon Miracles', online platformi koja okuplja umjetnike, iscjelitelje i pripovjedače kako bi zajedno stvarali i dijelili svoja djela.