Čak i prije negoli se udala za Petra Grašu, i s njim dobila kćerkicu Albu i sinčića Tonija, Hanu Huljić Grašo rijetko smo viđali u javnosti, a interes za njom upravo je zbog braka i majčinstva još dodatno porastao. Sudjelujući na radionici za roditelje, Hana je dala i veliki intervju za Story, u kojem je progovorila upravo o tim, javnosti najzanimljivijim temama.

Odmah na početku priznala je kako je s Tonijem 'malo pametnija'. S Albom je, kako je rekla, stalno imala osjećaj grižnje savjesti ako bi je negdje ostavila, što je sada pokušala izbjeći, pa barem jednom tjedno otiđe negdje sama i napravi nešto samo za sebe.

Baš kao i većina mama, i Hana se suočava sa svakodnevnim borbama, osobito onima kada joj je jedan dan svejedno kako izgleda, dok se drugi želi srediti, a u svemu ne pomažu ni hormoni zbog kojih je ili živčana ili super volje.

Veliku pomoć Hana Huljić Grašo ima od svojih roditelja, Tončija i Vjekoslave Huljić, a upravo njezina majka ima poseban odnos s Albom i Tonijem. Priznala je i da se upravo zbog mame i njezine pomoći odlučila na drugo dijete, budući da joj uskače kada god joj to zatreba. Vjekoslava joj je, kaže, svojim primjerima pokazala i kakva majka treba biti, iako, smatra Hana, ponekad je i previše požrtvovna.

Prijateljicu su joj, kaže, rekle da sve više nalikuje majci, što se Hani i ne sviđa pretjerano upravo zbog te pretjerane požrtvovnosti pa ona sada to pokušava promijeniti.

'Želim putovati negdje sa svojim suprugom bez djece. Iako mi strašno nedostaju, ne želim zapustiti nas dvoje zbog njih, ali takva sam da bih zbog njih zapustila sve', priznala je Hana i dodala kako u suprugu Petru Graši ima najveću potporu.

'Petar i ja smo tim'

Otkrila je i kako se on puno promijenio otkako su se rodila djeca, kao i da je uz Albu puno vezaniji, ali i da nakon svake svirke žuri kući kako bi bio s njom i djecom. 'Petar i ja smo tim i uspjeli smo se usuglasiti u tome tko što radi.'

Pričajući o svojoj djeci, Hana je otkrila i kako je Alba, koja će uskoro tri godine, nakon rođenja Tonija počela proživljavati neku vrstu tantruma jer 'mama više nije bila 100% posvećena njoj'. Ipak, najvažnije je da je i dalje prema bratu nježna, koliko, kaže, nježna s dvije i pol godine može biti.

'S obzirom na to da su joj 2,5 godine, ta nježnost nikad nije prava nježnost, nego je to opasna nježnost. Ako ga ide poljubiti, jako će ga poljubiti. Ako ga ide pomaziti, stisnut će ga jako. Tako da cijelo vrijeme moram paziti i gledati kada su u istoj prostoriji.'