Ne znam je li stvar u nedostatku vremena, lošem konceptu, zbunjenosti voditelja/urednika, prezahtjevnim temama koje si zadaje ili nečem sasvim desetom, ali 'Paravan', koji je u početku mnogo obećavao, u zadnje vrijeme sve češće završava kao konfuzna brbljaonica nakon koje gledatelj više ne zna ni kako se zove ni gdje stanuje.

Evo, primjerice, sinoć. Zuber je za temu odabrao... uh, teško je reći. Dokumentarna reportaža na početku bavila se nezaposlenošću mladih, njihovim nezadovoljstvom i osjećajem besperspektivnosti, a zatim je skoknula do Maribora, gdje su građani prosvjedom svrgnuli korumpiranog gradonačelnika i zbog tog se primjera zapitala - zašto Hrvati nisu spremni za takve prosvjede? Naslov je bio 'revolucija u sjeni'. Vrativši se, pak, u studio, kamere HTV-a prikazale su nam Zubera i njegove goste - Matu Kapovića, Darka Polšeka i Anđelka Milardovića, koji su istoga trenutka počeli raspravljati o nečemu drugom: uzrocima krize u Hrvatskoj. Jedan ih pronalazi u okrutnom kapitalističkom neoliberalizmu, drugi u neracionalnom razbacivanju novcem u javnom sektoru, treći negdje u sredini i s obzirom na to da su sva trojica pametni i znaju argumentirati svoje stavove - gledatelj je već prema svojoj orijentaciji i životnim iskustvima sigurno pronašao onu teoriju s kojom se slaže. No to nije bila tema emisije! Jest, sve to ima veze s temom emisije, ali bude li Zuber tako svaki put obrađivao temu, tj. bude li i dalje u pišljivih tridesetak minuta koje mu ostaju nakon prikazivanja uvodne reportaže počinjao s pričom od prapostanka svemira, svaki će mu se put na kraju dogoditi ono što mu se dogodilo sinoć. Gosti su mu maestralno zabrazdili u teoretiziranje, a za glavnu temu i pokušaj nekakvog tumačenja hrvatske nespremnosti na aktivnije sudjelovanje u politici - jednostavno nije bilo vremena. I lijepo piši kući propalo. Totalno bezvezna emisija.

Preporučila bih zato Zuberu i paravanašima da malo stanu na loptu, zagrizu onoliko koliko mogu prožvakati u raspoloživom vremenskom okviru i da se, dođavola, malo priberu. Jer teorije o nastanku krize svima nam već cure i kroz uši i kroz nos, pobjednička će vjerojatno biti proglašena tek za kojih pedesetak godina, kada se odškoluje nova generacija generala nakon bitke, a sinoć bi baš bilo zgodno da smo malo zagrabili u nešto drugo - te nesretne razloge iz kojih Hrvati šute, trpe i tek tu i tamo slabašno puhnu u zviždaljke po gradskim trgovima. Možda te uzroke valja tražiti u onome što je na brzinu i tek pred kraj emisije natuknuo Darko Polšek - da je svima potrebna stabilnost da bi mogli raditi i proizvoditi. Možda u onome što je usput napomenuo Milardović - da su ljudi u dužničkom ropstvu i medijski zatupljeni pa nemaju energije za građansku aktivnost. Možda je fora u onome što su rekle djevojke iz filma - da nam nije dovoljno loše, a možda se građani Hrvatske jednostavno  međusobno previše mrze i mnogo se više vole svađati oko ideologije nego se zajednički pokrenuti radi općih socijalnih interesa. Sinoćnja emisija nije nam mnogo pomogla u otkrivanju odgovora. Šteta.