Naime, oni koji previše mozgaju češće će posegnuti za kaloričnim zalogajima.

Tim doktora Angela Tremblaya pratio je 14 studenata i njihove spontane reakcije na hranu nakon tri zadatka.
U prvom zadatku trebali su se samo opuštati sjediti, u drugom sažeti kratak tekst, a u trećem zadatku su trebali riješiti puno zahtjevnih memorijskih tekstova na računalu.

Svaki zadatak obavljali su po 45 minuta, nakon čega su bili pozivani za švedski stol i mogli su pojesti koliko su željeli.

Nakon zadatka u kojem su trebali sažeti tekst, studenti su pojeli po 203 kalorije. Teži zadaci zahtijevali su i više energije, pa su nakon rješavanja trećeg zadatka pojeli 253 kalorije. To predstavlja 29,4 posto više u odnosu na količinu koju su pojeli nakon odmaranja.

Mjerenja krvi prije, tijekom i nakon zadatka pokazuju da intelektualni rad uzrokuje veće promjene u razinama glukoze i inzulina.

'Ove promjene mogu biti uzrokovane stresom koji uzrokuje intelektualni rad ili je odraz biološke prilagodbe glukoze tijekom izgaranja', rekao je Jean-Philippe Chaput, voditelj studije.