Dovoljno je baciti jedan pogled na njezin dekolte, koji je uvijek u prvom planu, a ostatak stajlinga u drugom, trećem, štogod. Zapravo, uz ovakav dekolte sve bi drugo bilo višak, tako da stajlingu i bolje pristaje minimalizam.

Gospođa Celzijus odlučila je hladnu subotu pretvoriti u toplu za prolaznike i u tome je, moramo priznati, vrlo uspješna.

Sivi sako, tj. haljina, pokušava igrati na kartu elegancije, ali zašto uopće govoriti o minusima kad jednostavno nema šanse pored glavne atrakcije. Stajling kao da je ostao nedovršen ili, bolje rečeno, nikad nije ni započeo. Ipak, moram pohvaliti taj gotovo znanstveni spoj broša i cipela. To je taj neočekivani moment koji me ostavio bez teksta.

Da nje nema, hrvatska modna scena patila bi i trebalo bi je izmisliti.