Ironija je u tome što je večer za mene krenula savršeno. Izašao sam na party, raspoloženje na razini, dobro društvo, jutro bez posljedica što je rijetkost koju treba zabilježiti. Kava kod staraca, sve idilično. I onda napravim kardinalnu grešku i otvorim galeriju s dodjele. U sekundi mi padne mrak na oči, sruši se tlak i izgubim ono malo vjere u osnovni ukus naših poznatih.

Prvo vidim zalizanu Maju u konstrukciji koja podsjeća na hokejašku opremu, a tu je i Šime s torbicom.

A onda dolazi trenutak kad shvatiš da si tek zagrebao površinu. Glumice iz 'Divljih pčela' - ne znam odakle uopće početi sa seciranjem ovoga, ne znam ni naziv: je li to kostim ili neuspjeli eksperiment između kabarea i školskog igrokaza? To više nije ni moda nego kostimografija bez konteksta.

Problem je u tome što ovdje ne možeš izdvojiti jednu stilsku grešku i reći: to je to. Materijali, krojevi koji ne laskaju nikome, stajling koji ignorira osnovnu logiku tijela... Pa to više nije nije ni modni eksperiment, to je potpuni estetski nered.

Andrija Jarak u kombinaciji je u kojoj može eventualno snimati reportažu na terenu, ali ne i stati pred fotozid dodjele nagrada.

Mia Dimšić, za ovakve situacije postoji telefon i nazoveš.

Doris Pinčić opet igra na sigurno, u još jednoj tuba-haljini na jedno rame. Zijev.

I onda Antonija Blaće ispadne najbolje odjevena. Do toga smo došli. Izgledala je elegantno, baš za crveni tepih, i odskakala je u tom modnom kaosu.

Kao i Josipa Lisac, koja je uvijek u vlastitoj galaksiji, ali njezin je styling dobar, teatralan i potpuno neovisan o pravilima.

I sva sreća da su se glavni iz Večernjaka skockali, jer za goste nisu krivi.

Ovo nije bio red carpet. Ovo je bio modni korov usred Večernjakove ruže.