SREĆU ČINE MALE STVARI

Frendice znaju što su #superspravice: 'Ja ti uđem pod tuš i prođem noge njime za čas…'

26.03.2019 u 07:57

Bionic
Reading

Mi žene smo komplicirani spol, i ja osobno nemam problem to priznati, ali pravi uvid u to koliko smo komplicirane dobila sam tek nedavno, kada sam prošlog petka na 'after work' druženju sjela sa svojim najboljim prijateljicama na kavu. Tračanje, razmjenjivanje iskustava i prepričavanje doživljaja uz kavu (zapravo svaki put završimo na roséu) postalo nam je svojevrsna tradicija, a ovog puta dohvatile smo se zanimljive teme - omiljenih ženskih #superspravica!

Više se ne sjećam kako smo završile na ovoj temi, ali sjećam se da sam u jednom trenutku postavila pitanje nakon kojeg su se sve do jedne duboko zamislile, kao da smišljaju odgovor za završno pitanje u kvizu 'Tko želi biti milijunaš?', a ja sam ih poput Tarika gledala s iščekivanjem u očima. 'Bez koje #superspravice ne biste mogle živjeti?' glasilo je moje pitanje.

'Ajme, nemam pojma! Daj mi minutu da razmislim', rekla je moja kuma Natalija dok je ispijala drugu šalicu 'kave'. Ali nije joj trebalo dugo da smisli odgovor. 'Uvijač za kosu!' rekla je ushićeno, a ja sam je gledala puna razumijevanja. Obje imamo kosu ravnu i beživotnu kao metla i stalno smišljamo nove načine na koje da ju uvijemo - daj sad probaj uvijač s debelim grijačem za postizanje glamuroznih valova, pa probaj onaj što sam radi lokne, pa daj sad probaj uvijač s tankim grijačem za sitne kovrče tako da glumimo prirodni look... ma kakav crni prirodni look, ustanem svaki put u cik zore da bih namontirala tu kosu i sličila na čovjeka. No dobro, bilo kako bilo, u potpunosti shvaćam zašto ne može živjeti bez uvijača za kosu ili popularno zvanog 'figara'. Jest da izgubim sat vremena života da bih izgledala kao Amal Clooney i da se pravim suzdržana kad mi netko pohvali kosu, bezobrazno slagavši - 'ma to ti ja u pet minuta, hhh..', ali činjenica je da bih bez svog uvijača iliti #superspravice u dubini duše bila jedna jako, jaaako nesretna osoba.

'Ja definitivno ne bih mogla živjeti bez pegle za kosu', nadovezuje se Darija, a mi prasnemo u smijeh. Znam da vama možda nije smiješno, ali kad biste je poznavali, bilo bi vam smiješno. Njoj je glavna misao dana kada će opeglati kosu - navečer nakon filma ili prije filma ili da ustane ipak prije posla pa odradi i pranje i peglanje odjednom, ali možda će ujutro biti preumorna i tako dalje, i tako dalje. Ali kad planira krenuti na putovanje, tek onda nastaje cirkus. A da vi vidite to pedantno peglanje... nijedna dlaka ne smije stršati! Ni slučajno! To mora biti glatko k'o bebina guza, a ako slučajno zaveže rep pa kasnije ponovno raspusti kosu, slijedi peglanje ispočetka, jer - 'vidi mi se crta od gumice!'. Ali očigledno mi žene s prirodno ravnom kosom tu požrtvovnost ne razumijemo.

'Joj, pa kako se toga nisam prije sjetila, epilator!', vikne Monika, utišavajući 28. poziv na poslovnom mobitelu, jer joj ne pada na pamet javiti se nakon 16 sati. 'Zašto pobogu epilator?' dreknem ja malo jače nego što sam planirala, primijetivši svojim super izvježbanim perifernim vidom da čovjeku koji sjedi stol pokraj nas opasno već idemo na živce svojim glasnim pričanjem i hihotanjem. Ja spadam u onu skupinu žena koje se ne mogu naviknuti na epilator, ma koliko uporno pokušavale. Čak mi je i depilacija voskom bezbolnija. Daj ti meni žilet i kaj sad, boli me briga što će mi korijen dlake ojačati i što ću većinu vremena izgledati k'o vukodlak. Ali, evo, postoji i Monika koja se kune u epilator i ne može živjeti bez njega. Nju ta sprava za mučenje nit' boli nit' joj zadaje glavobolje. 'Ja ti uđem pod tuš i prođem noge njime za čas', priča ona meni kao da sam pala s Marsa pa nisam nikad i sama probala epilator. No dobro - sto ljudi, sto ćudi.

Ali kako Monikin mobitel nije stajao zvoniti 46. put (kunem vam se životom, poželjela sam ga baciti pod tramvaj barem 10 puta), sjetim se i mobitela. 'Pa zaboravile smo na mobitel!', kažem ja njima pobjednički, a njima se lica ozare kao da sam stvarno osvojila milijun kuna i Tarik mi čestita, dok zlatni konfeti padaju po nama. 'Pa stvarno, mobitel! Ne bih mogla živjeti ni sekunde bez njega. Jednom sam ga zaboravila kod kuće i na semaforu sam napravila prekršaj da bih se vratila po njega, iako sam zbog toga kasnila na posao', komentira Darija. 'A što bih ja trebala reći? Cijeli život čuvam u mobitelu', nadovezuje se Monika, kojoj se taj mobitel prazni brže nego državni proračun. I zaista, toliko smo ovisni o mobitelima da bez njih više ne možemo normalno funkcionirati.

Nismo to ni izgovorile, kad donosi konobar novu rundu 'kave', a mi za to vrijeme k'o četiri tuke buljimo svaka u svoj mobitel. 'Gle, četka za čišćenje lica je na akciji', govori Natalija pokazujući nam na mobitelu četku na baterije. Znate onu koja čisti odumrle stanice kože s lica? E, pa ta. 'Ni bez nje ne bih mogla živjeti', kaže Natalija. 'Stvarno?', pitamo je sve tri u isto vrijeme. 'Ako niste probale, ne znate što propuštate!', uvjerava nas Natalija. 'Neću znati sigurno još neko vrijeme, jer čim dobijem plaću moram platiti Diners', nadovezuje se Darija koja svaki mjesec vodi unutarnje borbe - hoće li prerezati karticu ili kupiti nove cipele? 'Četka vam je sad na akciji, obavezno je morate kupiti', ne odustaje Natalija, a ja si razmišljam gdje da u onu svoju minijaturnu kupaonicu stavim još i #superspravicu. Dovoljno je što ladice jedva zatvorim od silne kozmetike. Ali onda vidim cijenu i, naravno, već se spajam na internet ne bih li kupila četku za sebe, mamu i rođakinju Milicu iz drugog koljena.

Prošlo je već dva sata, a mi još uvijek na istom mjestu. I baš nam je dobro, pa što nam fali? I dok ja razmišljam kako nam je dobro, Moniki mobitel ponovno krene zvoniti. 'Kako ti to trpiš svaki dan?' pitam je ja. 'Jednostavno se isključim', odgovara mi ona s osmijehom na licu, ali ne zato što je inače dobre volje, već zato što je očigledno popila previše 'kave'. Ali ovaj put nije zvao nitko s posla, već njezin muž. Nakon nekoliko kolutanja očima odgovara mu: 'Ručak ti je na štednjaku' i poklapa slušalicu. 'Dinamo je izgubio. Sad ću cijelu večer slušati o tome kako je Hajrović zeznuo u napadu i kako je onaj drugi, kako god se zvao, mogao brže trčati na loptu', prepričava nam Monika, vidno iznervirana, jer je imala drugačije planove za večeras. 'Baš me briga, dok on bude pričao, upalit ću masažer i praviti se da ga čujem pored tog zujanja. 'Ahh, obožavam svoj ručni masažer', priznaje Monika, zaključivši kako i njega definitivno ubraja na svoju listu omiljenih #superspravica koje je čine sretnom.