Ako dijelite krevet ili spavaću sobu sa svojim psom, vjerojatno vam je poznata situacija u kojoj se usred noći probudite zbog šuškanja, pomicanja ili zvuka njegovih šapa.

No jeste li sigurni da je upravo vaš četveronožni prijatelj kriv za prekid sna? Novo znanstveno istraživanje sugerira da bi stvari mogle biti upravo suprotne.

Istraživači sa Sveučilišta u Torontu odlučili su provjeriti tko zapravo koga ometa tijekom noći – ljudi svoje pse ili psi svoje vlasnike. Rezultati, objavljeni 7. listopada u znanstvenom časopisu PLOS One, otkrili su zanimljivu povezanost između noćne aktivnosti ljudi i njihovih ljubimaca.

Pokazalo se da u promatranim parovima ljudi i pasa ljudska aktivnost češće prethodi psećoj nego obrnuto. Drugim riječima, moguće je da se pas tijekom noći pomakne upravo zato što se njegov vlasnik prethodno okrenuo, ustao ili na neki drugi način promijenio položaj.

Tko zapravo koga budi?

U istraživanju je sudjelovalo 25 vlasnika pasa iz Kanade i njihovih 38 ljubimaca. Znanstvenici su tijekom približno četiri tjedna pratili njihove obrasce kretanja pomoću posebnih senzora koji bilježe fizičku aktivnost.

Vlasnici su uređaje nosili na zapešćima, a psi na ogrlicama. Na taj su način istraživači mogli uspoređivati njihove pokrete tijekom noći i utvrditi pojavljuju li se promjene aktivnosti istodobno ili jedna prethodi drugoj.

Analiza je pokazala da je kod 61 posto promatranih parova postojala prepoznatljiva vremenska povezanost između ljudske i pseće aktivnosti.

Među tim parovima, u približno 45 posto slučajeva ljudska je aktivnost prethodila psećoj, dok je u 18 posto slučajeva bilo obrnuto. U preostalih 36 posto parova pokreti ljudi i pasa bili su gotovo istodobni.

To ne znači da su vlasnici nužno budili svoje pse, ali rezultati sugeriraju da noćna ometanja nisu jednostrana kako se često pretpostavlja.

Spavanje sa psom u krevetu nije nužno problem

Još jedno zanimljivo otkriće odnosilo se na naviku dijeljenja kreveta s ljubimcem.

Iako mnogi vjeruju da pas u krevetu automatski znači lošiji san, istraživači nisu pronašli statistički značajnu povezanost između takvog načina spavanja i objektivno izmjerenog trajanja ili učinkovitosti sna vlasnika.

Drugim riječima, sudionici koji su spavali sa svojim psima nisu nužno spavali kraće ili lošije od onih čiji su ljubimci imali vlastito mjesto za odmor.

No istraživanje je otkrilo i jednu zanimljivu razliku. Vlasnici koji su imali više od jednog psa češće su prijavljivali lošiju kvalitetu sna od onih koji su imali samo jednog ljubimca.

Zanimljivo je da se taj dojam nije jasno odrazio na objektivna mjerenja spavanja. To pokazuje koliko se osobni osjećaj naspavanosti može razlikovati od podataka prikupljenih uređajima za praćenje sna. Znanstvenici ističu da su noćne navike ljudi i njihovih pasa međusobno povezane, što nije osobito iznenađujuće kada se uzme u obzir koliko vremena provode zajedno.

Psi su izrazito osjetljivi na ponašanje svojih vlasnika, a njihove dnevne rutine često su prilagođene ljudskom načinu života.

Za razliku od ljudi, koji uglavnom spavaju tijekom jednog duljeg noćnog razdoblja, psi imaju drukčiji ritam odmora te spavaju u više navrata tijekom dana i noći.

Upravo zbog tih razlika moguće je da se njihovi obrasci aktivnosti povremeno preklapaju, a promjena položaja ili ustajanje jednog može biti povezano s reakcijom drugoga.

Ipak, važno je naglasiti da istraživanje nije dokazalo da ljudi češće bude pse nego psi ljude. Znanstvenici su pratili kretanje i vremensku povezanost aktivnosti, a ne svaki pojedinačni trenutak buđenja.

Znači li to da pas ipak nije kriv za loš san?

Premda su rezultati zanimljivi, znanstvenici upozoravaju na nekoliko važnih ograničenja.

Istraživanje je obuhvatilo relativno malen broj sudionika, a među psima su bili isključivo sibirski haskiji i malamuti. Zbog toga se nalazi ne mogu automatski primijeniti na sve pasmine i sve vlasnike.

Osim toga, u istraživanju nije sudjelovala kontrolna skupina ljudi koji nemaju pse, pa se nije moglo utvrditi spavaju li vlasnici pasa općenito bolje ili lošije od ostalih.

Autori zato smatraju da su potrebna opsežnija istraživanja kako bi se preciznije razumjelo kako zajedničko spavanje utječe na kvalitetu odmora i ljudi i njihovih ljubimaca.

No rezultati ipak nude zanimljiv razlog za preispitivanje jedne česte pretpostavke. Sljedeći put kada se probudite i ugledate psa kako se pomiče na drugom kraju kreveta, možda nije on taj koji je prvi prekinuo miran san.